Početna stranica » Promatrač iz prošlosti

Promatrač iz prošlosti

124 pregleda

Bobovac, stari grad bosanskih kraljeva, mjesto u kojem se čuvala kraljevska kruna, ponosno promatra zeleni krajolik bosanskih šuma, kroz koji proviruju visoke i kao isklesane kamene stijene, nijemi čuvari grada.

Kao da je vrijeme stalo, kao da postojeći okoliš ne pripada stvarnosti, svakodnevnici iz koje se izlazi i hodi putem kojim je nekad kraljevska svita prolazila. Posjetitelj ostaje zadivljen ovim drevnim mjestom i svime što ga okružuje. Dah prošlosti, protok vremena i burnih zbivanja na mjestu, koje su pohodile mnoge okrunjene glave ili one koje su to tek trebale postati, izaziva maštu. Život tih davnih vremena naprosto osvaja, protječe putem starih kočija izvezenih i nakićenih, koje su stizale u ovaj nadasve bogati grad. Kraljica Katarina je često boravila u ovom gradu utvrdi udaljenom tek pola dana hoda od Kraljeve Sutjeske. Voljela je doći u taj visoki i ponosni kamenom klesani grad na čijim prozorima se bjelasao mjesec u vedrim noćima, a ona osluškivala šum rijeke Bukovice, snatreći o budućnosti svoje obitelji i zemlje iz koje je ponikla. A njezin muž kralj Stjepan Tomaš hodio je od plemića do plemića zagovarajući zajedništvo, ljubav prema domovini, brizi jednih za druge i solidarnosti.

Bobovcu na spomen

Jedino se tako moglo opstati pred prijetnjom koja je dolazila i obavijala granice zemlje poput tamne sjene iz koje su se stali pojavljivati zloslutni pipci pohlepe i nečasnih namjera. Kralj nije mogao predvidjeti nesretnu sudbinu svoje djece Sigismunda i Katarine. Od silnih briga i muka koje su ga snalazile gledajući svoje podanike, potkupljive i lakome, patio je u tišini. U samotnim je noćima, kraj vodenoga blaga Bobovačkoga zdenca upravljao oči k Nebu moleći za providnost i mudrost. U takvim bdijenjima stigla ga je i smrt, nenadano i bešćutno 1461. godine, predavši njegovo tijelo Bobovcu na spomen. Kao da su tople ljudske uspomene zakopane na tom mjestu, uspomene osoba za koje posjetitelj osjeća da su mu bliske dok diše isti zrak i upija pogledom tamne predjele bosanske šume.

Spremišta za vodu na samoj uzvisini grada svjedoče o budnosti i svjesnosti tadašnjega stanovništva, spremnosti na svaku opasnost, ali i o bogatstvu njihova života. Da nije bilo nesretnoga Radaka, koji je izdao grad i otvorio turskim osvajačima njegove kapije, tko zna bi li prošlost tekla stazama danas poznatim ili bismo svjedočili potpuno drugu istinu. Izdaja, pa bilo i na ruku osvajačima, biva kažnjena na isti način, jer veli sultan: „Ako si bio nevjeran svojima, kako ćeš tek meni služiti?!” I završi Radak život bačen sa zidina grada koji je nemilosrdno predao i pridonio njegovu uništenju i razoru, a s njime i nestanku jednoga kraljevstva, jedne plemićke loze, jednoga (…)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]