Početna stranica » Prikazi Majke Božje u sakralnoj umjetnosti

Prikazi Majke Božje u sakralnoj umjetnosti

186 pregleda

Vrijednost umjetničkog djela može se mjeriti na različite načine: njegovim povijesnim značajem, intezitetom kojim gane promatrača, vještinom njegove tehničke izvedbe…, ali jedan od ključnih elemenata je upravo tema koja svojom važnošću direktno utječe na izvrsnost djela. Stoga ne čudi da je Marija, Majka Božja, i dalje jedna od najčešćih tema u povijesti umjetnosti. 

Formalno proglašena Majkom Božjom 431. godine na saboru u Efezu, njezine prikaze kroz stoljeća nalazimo u raznim oblicima umjetnosti: slikarstvu, skulpturi, mozaiku. Marijanske slike postale su osobito česte u sakralnoj umjetnosti nakon Milanskog edikta 313. godine, koji je kršćanstvu omogućio otvoreno postojanje unutar Rimskog Carstva.

Otac Justin Huber predstavlja izbor nekih od najpoznatijih umjetničkih djela koja govore o životu Djevice Marije:

„Navještenje” (Jan van Eyck, 1434.-1436.)

O Mariji prvi put čujemo izravno u Svetom pismu kad joj se ukazuje arkanđeo Gabrijel, navješćujući njezinu ulogu u povijesti spasenja. U Van Eyckovom prikazu Navještenja vidimo susret u kojem joj se Gabriel obraća riječima: „Zdravo Marijo, milosti puna!” Marija pak odgovara: „Evo službenice Gospodnje.” Razmjenom tih riječi razotkriva se njezino slobodno sudjelovanje u Božjem planu spasenja svijeta. Odozgo vidimo Duha Svetoga u obliku goluba prikazanog u zrakama svjetlosti kako silazi na Mariju. Gabriel, koji nosi Božju poruku, odjeven je u kraljevsko ruho koje nam pokazuje veličanstvo onoga od koga poruka dolazi. Marija je prikazana s pojasom oko svoje lepršave haljine, što je način odijevanja tipičan za ženu koja nosi dijete. Obje figure stoje na podu ukrašenom prizorima iz Starog zavjeta i znakovima zodijaka koji nas podsjećaju da je izraelski narod usmjeren na ovaj ključni trenutak u povijesti.

„Poklonstvo mudraca” (Edward Burne-Jones, 1904.)

Zasigurno je jedan od najradosnijih trenutaka u Marijinu životu bilo rođenje sina. Njime, ne samo da je svjedočila neraskidivoj povezanosti njene ljudskosti s božanskim, nego je imala i radost predstavljanja sina svijetu. Na ovoj se tapiseriji Sveta obitelj nalazi u maštovitom prizoru prekrivenom cvijećem. Osim anđela koji osvjetljava scenu, pridružuju im se i tri posjetitelja iz stranih zemalja. Vidimo da, iako je židovski narod bio taj koji je čekao Mesiju, zapravo cijelo čovječanstvo ono koje treba njegovu žrtvu otkupljenja. 

„Bijeg u Egipat” (Giotto di Bondone, 1304.-1306.)

Kao što život određuju mnogi neočekivani trenuci, tako je i Marijin život bio obilježen nesigurnošću. Kao svi dobri roditelji, ona i Josip učinili su sve što je bilo potrebno kako bi zaštitili svog sina. Zbog prijetnji po život bili su prisiljeni odvesti ga u Egipat ubrzo nakon rođenja. Put nije bio lak ni za novorođenog Krista ni za Mariju koja je tek rodila. Ovo djelo prikazuje majku i dijete koji u pratnji Josipa i anđela putuju noću daleko od svog doma, a podsjeća nas na žrtve koje roditelji podnose za svoju djecu. Marija je prikazana kao ona koja svojim plaštem štiti ne samo svoga sina, nego i sve nas koji smo također njezina djeca.

„Pietà” (Michelangelo Buonarroti, 1498.-1499.)

Jedna od najpoznatijih i najdojmljivijih skulptura na svijetu je Michelangelova „Pietà” koja se nalazi u Papinskoj bazilici sv. Petra u Vatikanu. Prozirnost mramora na skulpturi doprinosi gotovo realnom prikazu delikatnih nabora tkanine i anatomskih krivulja kože i mišića. Snaga Marije koja drži tijelo mrtvog sina suprotstavlja se težini Kristovog beživotnog tijela čime skulptura ostavlja utisak kako Marija, iako shrvana tjeskobom i boli, još uvijek može skupiti pribranost i snagu da podrži svog voljenog sina i nastavi dalje. Ovo djelo je prikaz osobe koja je sposobna izvršiti nadljudske zadatke iz ljubavi prema Bogu, a nas inspirirati i ohrabriti u trenutcima boli, slabosti i tuge.

Mozaik „Bogorodica i Djetešce” (nepoznati autor, 12. st.)

Unutar drevne bazilike Aja Sofije nalazimo brojne mozaike koji još uvijek krase njene zidove gotovo devet stoljeća nakon što su nastali. Na ovom mozaiku Marija drži dijete Isusa koji u jednoj ruci drži svitak, dok mu je druga ruka podignuta u činu blagoslova. I Marija i Isus kao da gledaju ravno u nas, promatrača i podsjećaju nas na onu vječnu razmjenu pogleda: Mi gledamo u Boga i Bog gleda u nas. Marija nam predstavlja svog sina i govori: „Pogledajte mog sina: on vas pozdravlja i obećava svoju zaštitu.”

„Gospa od Neprestane Pomoći” (nepoznati autor, 15. st.)

Ova ikona je nudila utjehu bezbrojnim dušama kroz stoljeća. Poznata kao „Gospa od Neprestane Pomoći”, nalazi se u crkvi svetog Alfonza u Rimu. Ikona je bizantskog porijekla, a prikazuje Mariju kako drži dijete Isusa dok on zamišlja svoju buduću muku. Arkanđeli Mihael i Gabrijel drže koplje i križ od kojeg će trpjeti naš Gospodin dok se prestrašeni Isus objema rukama drži za palac svoje majke. Ikona prikazuje nježnost majke koja tješi svoje dijete koje se privija u majčino naručje tražeći utjehu usred oluje života.

„Bogorodica koja se klanja hostiji” (Dominique Ingres, 1852.)

Ova slika nudi neobičan pogled na Mariju. Ona stoji pred oltarom na kojem se nalazi kalež i patena koja poput pokaznice podupire izloženu hostiju. Ruke su joj sklopljene u molitvi dok s ljubavlju gleda u Euharistiju. Iako se praksa klanjanja izloženom Presvetom Sakramentu razvila tek kasnije, možemo pretpostaviti da je Marija klanjala Gospodinu na različite načine tijekom svog života. Ovo djelo nas podsjeća na Gospodinovu prisutnost koju osjećamo dok molimo pred pokaznicom i na to da nam je Gospod uvijek blizu.

„Naša Gospa od Guadalupe” (1531.)

Sva prethodna djela koja smo spomenuli bila su djela ljudskih umjetnika koji su koristili fizičke materijale za njihovo stvaranje. Ovo djelo je posve jedinstveno jer, koliko je poznato, nije djelo ljudskog umjetnika. Umjesto toga, sam Bog je zaslužan za njegovo stvaranje. Priča o njegovom nastanku je dobro poznata: Šetajući brdima Meksika, Juan Diego susreo je Mariju, koja ga je pozvala da nabere cvjetove ruža koje su čudesno procvjetale zimi. Skupivši cvijeće u svoju tuniku, odnio ga je pokazati biskupu. Nakon što je ispustio cvijeće iz tunike, na njegovoj odjeći je ostala slika na kojoj Marija stoji na mjesecu obučena u sunce kao žena opisana u Knjizi Otkrivenja i sklapa ruke u molitvi. Zvijezde na Marijinom plavom plaštu odgovaraju poretku zvijezda na noćnom nebu kad ju je susreo sveti Juan Diego, a njene crte lica podsjećaju na crte lica žene iz regije Juana Diega. Nakon ovog događaja, milijuni Meksikanaca postali su katolici, mjesto na kojem se sve dogodilo postalo je jedno od najposjećenijih katoličkih svetišta na svijetu, a Papa Ivan Pavao II. Je 2002. godine proglasio je Juana Diega svetim.