Visoke Tatre predstavljaju veoma zanimljiv planinski lanac koji je prirodni nastavak Karpata, ali se svojom morfologijom znatno razlikuje. Masiv Visokih Tatra prostire se duž granice Slovačke i Poljske, odnosno on je iznikao između Istočnih i Zapadnih Beskida, koji predstavljaju nisko gorje.
Vrhovi
Zanimljivo je da se većina velikih vrhova ovoga planinskog lanca nalazi u Slovačkoj. Masiv ima 29 vrhova koji prelaze 2500 m. Najviši vrh je Gerlachovský štít, sa svojih 2655 metara, a slijede nešto niži vrhovi: Gerlachovská veža, Lomnický štít, Ľadový štít, Pyšný štít, Zadný Gerlach, Lavínový štít, Malý Ľadový štít, Kotlový štít, Lavínová veža, Malý Pyšný štít, Veľká Litvorová veža, Strapatá veža, Kežmarský štít, Vysoká i vrh Kriváň koji Slovaci nazivaju „najljepšom planinom Slovačke”. Među navedenim vrhovima zanimljiv je i vrh Lomnický štít koji se nalazi na 2642 m i do kojega se može doći žičarom za lijepoga vremena. Na samom vrhu nalazi se hotel i često turisti koji odu gore moraju tamo i ostati dok vrijeme ponovno bude pogodno za povratak. Ispod toga vrha se nalazi i zvjezdarnica koja pruža nezaboravan noćni pogled na svemir.
Jezera
Pored svojih planinskih vrhova, masiv je zanimljiv i po svojim brojnim planinskim jezerima. Ona su različite veličine i dubine, a predstavljaju prave dragulje ove veoma zanimljive planine. Jezera nalazimo s obje strane granice, a ima ih nekoliko desetina. Najznačajnija su: Veľké Žabie pleso jezero (ili Mengusovské jezero) u dolini Žabia na nadmorskoj visini 1921 m i sa 7 m dubine. U blizini je i Vyšné Bielovodské Žabie pleso na 1699 m i s 25 m dubine, kao i Nižné Bielovodské Žabie pleso jezero na 1675 m, te s dubinom od 21 m. S poljske strane nalazimo tri značajnija jezera: Morskie Oko na 1395 m nadmorske visine i 51 m dubine te Czarny Staw podno vrha Rysami na 1583 m i sa 76 m dubine. Na kraju je najdublje jezero Wielki Staw Polski koje se nalazi na 1664 m nadmorske visine i sa 79 m dubine. Pored pobrojanih većih i dubljih jezera, i ona manja su veoma lijepa, a to su: Zaleđeno jezerce, Teška lopta, Ledeno jezerce, Batizovské pleso i Veľké Spišské pleso.
Klima
Klima planine je veoma zanimljiva, u podnožju vlada kontinentalna klima sa značajnim utjecajem atlantskoga klimata, dok s nadmorskom visinom klima postaje oštrija i dobiva alpski karakter. Kontinentalnom klimatu pridonosi blizina Ukrajinskog i Panonskog bazena, a vlagu donose zapadna strujanja zraka s Atlantika. Ljeta su topla i suha, a zime su hladne i sa snijegom koji u Visokim Tatrama dosegne i više od 2 m.
Uz masiv Južnih Karpata, ovo je jedini planinski masiv koji ima alpski karakter klime, a to se odražava i na staništa u njegovoj cijeloj dužini. Također, specifičnoj vegetaciji doprinosi i geološka podloga same planine, a većim dijelom je izgrađena od granitnih stijena, koje su većinom nepropusne za vodu. To je razlog postojanju brojnih jezera, ali i malih i većih potočića koji se s hukom spuštaju u dolinu. Ovdje treba naglasiti da je masiv ujedno i vododijelnica, te sve što teče na istočnim i južnim padinama ide k Crnom moru, a sjeverni i zapadni vodotoci idu k Baltičkom moru. Ti bistri potočići za sunčanih dana blistaju jer u bistroj vodi nalazimo veliki broj malih liskunskih minerala koji daju sjaj i boju vodi.
Flora i fauna
Obilje vode, kao i alpska klima pogodovali su razvoju šuma četinjača, a najbrojnija vrsta u šumama je smreka. Nažalost, njezinoj brojnosti je doprinio i čovjek koji ju je stoljećima sadio, dok su borovi, jele, ariši i cembre bili potisnuti, kao i bukva na nižim nadmorskim visinama. To je zadnjih desetljeća, kako su nas zahvatile klimatske promjene, dovelo do nagloga i velikoga sušenja šuma smreke s nesagledivim posljedicama za okoliš. Sada se pokušavaju rekonstruirati stare iskonske šume, ali to ide jako teško i zahtijeva ogromna sredstva.
Šume su pridonijele i razvoju faune te na masivu nalazimo mnoge rijetke i endemske životinjske vrste. Tu je najbitnija endemska tatranska koza i kritično ugrožena tatranska divokoza koja se morfološki neznatno razlikuje od naših. Među predatorima su smeđi medvjed, ris, kuna, vuk i lisica, kao i neke druge male vrste predatora. Ovdje je važno napomenuti da na masivu nalazimo i alpskoga svisca ili marmota, koji je i maskota nacionalnoga parka.
Što se tiče flore, već smo spomenuli cembru, poznatu kao kameni ili švicarski bor, a koja raste na nadmorskim visinama iznad 1500 m. Ona s borom krivuljom gradi gornji pojas šumske vegetacije, odnosno šume s obiljem borovnica i brusnica. Tu je još na ogoljenim površinama i većim nadmorskim visinama endemska tatranska skorbutka, žuta planinska kamenjarka, mrtvačka vrbica i brojne druge vrste.
Rekreacija i turizam
Cijelo područje Visokih Tatra poznato je po zimskim sportovima, a tradicija zimskoga odmarališta ide unatrag 140 godina. Tu su i poznata skijališta kao što su Štrbské Pleso, Starý Smokovec i Tatranská Lomnica u Slovačkoj te Zakopane u Poljskoj. Planinski masiv posjetiteljima je zanimljiv i tijekom ljeta kada ožive brojni planinarski domovi, u kojima se može veoma jeftino pojesti neki od njihovih nacionalnih specijaliteta i popiti dobro slovačko pivo.
| Visoke Tatre su prvi europski prekogranični nacionalni park. Nacionalni park osnovan je u Slovačkoj 1948. godine a u Poljskoj 1954. godine. Danas je suradnja na zaštiti i unapređenju biološke raznolikosti parka sinkronizirana i sve se radi zajedničkim snagama. Pored toga što Visoke Tatre predstavljaju nacionalni park, one su i UNESCO-ov trans-granični rezervat biosfere. |
