„Ako ne slušaju Mojsija i prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane”, riječi su upućene bogatašu koji moli Abrahama da pošalje Lazara i upozori petoricu braće da i oni ne završe u paklenim mukama. Uvijek se dobro prisjetiti ovoga dramatičnog teksta i zapitati se: Nismo li svi mi u životu vidjeli toliko znakova i upozorenja Božje dobrote i zašto se nismo obratili i istinski povjerovali? Jedan od najvećih znakova svakako su bezbrojna ukazanja Blažene Djevice Marije tijekom cijele povijesti Crkve koja kao dobra Majka uvijek iznova poziva svoju djecu da se vrate Njezinu Sinu. U posljednje vrijeme Njezina ukazanja su toliko učestala i dramatična, ali tek malobrojni ozbiljno shvaćaju Marijin vapaj za obraćenjem. Većini je srce otvrdnulo te, opijeni duhom svijeta i grijeha, ne čuju poziv neba te nisu spremni povjerovati čak kada bi i mrtvi ustajali i propovijedali!
Dok ovo pišem u mislima se vraćam u predivni krajolik na sjeveru Italije nedaleko od grada Tridenta, gdje se nalazi još jedno od tolikih milosnih mjesta razasutih diljem svijeta koje je svojim dolaskom počastila Blažena Djevica Marija. Radi se o svetištu Madonna di Pinè u mjestašcu Montagnaga. Ovdje se 14. svibnja 1729. godine Prečista Djevica prvi put ukazala pastirici koja se zvala Dominika Targa. Nakon toga uslijedila su još četiri ukazanja.
Marija, ponizna i skromna službenica Gospodnja, kao i nebrojeno puta ranijih i kasnijih stoljeća, pohodila je zemaljsku dolinu ukazujući se jednostavnoj i siromašnoj djevojci koja je bila uz svoje stado. Stoka koju je čuvala djevojka, prije no što će se Marija ukazati, odjednom je postala uznemirena panično bježeći na sve strane. Domenika koja je toga časa molila svetu krunicu preplašeno je počela vikati: „Isuse, Marijo, pomozite mi!” Čim je izgovorila ove riječi, pred njom se pojavila prelijepa Gospođa odjevena u snježno bijelu haljinu te upitala: „Kćeri moja, što radiš!” Kada je djevojka uzvratila da moli krunicu, Gospođa ju je pohvalila. Nakon što je djevojka otkrila nepoznatoj Gospođi da ima veliku želju poći u Gospino svetište Caravaggio, Ona joj je uzvratila: „Poslušaj me. Ne idi u Caravaggio. Umjesto toga na svetkovinu Marijina uznesenja pođi u crkvu sv. Ane u Montagnagi, jer ondje će biti izložena slika Gospe od Caravaggia. Klekni na prvu stepenicu ispred oltara i vidjet ćeš prekrasnu stvar.” Djevojka je izrazila svoju sumnju da će joj roditelji toga dana dozvoliti da dođe u crkvu sv. Ane. Prije nego što je nestala lijepa Gospođa je uzvratila: „Ne boj se, ja ću biti tamo!”
Spomenutoga dana, na svetkovinu Uznesenja Marijina, djevojka je bez protivljenja roditelja došla u crkvu. Kada je u vrijeme pjevanja litanija Svih svetih odjeknuo zaziv Kraljice mučenika, Dominika je drugi put vidjela Djevicu Mariju s djetetom Isusom u naručju i svetom krunicom u desnoj ruci. Od djevojke je Marija zatražila da objavi Njezino ukazanje svim nazočnim vjernicima. Kada je Dominika to učinila mnogi su izrazili sumnju u vjerodostojnost njezinih riječi, posebno crkveni dostojanstvenici.
Treće ukazanje dogodilo se 8. rujna. Nakon procesije Djevica Marija se djevojci ukazala s Djetetom u rukama, u pratnji sv. Jakova, sv. Ane i sv. Josipa. Ovoga puta Dijete je plakalo i krvarilo. Presveta Djevica je blagoslovila sliku koja je naslikana i stavljena na oltar nakon drugoga ukazanja. U trenutku Marijina dolaska Dominika je tri puta uzviknula: „Blažena Djevica je ovdje!” Nakon blagoslova slike Djevica Marija je rekla da će na ovome mjestu uslišavati molitve svojih štovatelja. Zatim je pokazala rane na malom Isusu i pojasnila da su im uzrok ljudski grijesi. Sve je pozvala na molitvu za obraćenje grešnika. Četvrto ukazanje bilo je samo dva dana poslije kada se Djevica ukazala Dominiki da je utješi zbog sumnji u istinitost ukazanja. Zadnje ukazanje bilo je 26. svibnja 1730. Nakon što je vidjelica u više navrata, bez ikakvih proturječja, svjedočila pred crkvenim sudom ukazanja su i službeno priznata od biskupijskih vlasti.
