Roditelji i odgojitelji danas su sve više svjesni ogromnoga potencijala koje ima svaki mladi čovjek pa često u grču da ne pruže dovoljno ili koliko misle da bi trebali, svojoj djeci uskrate bitno.
Ne treba biti popustljiv, ali ne treba biti ni prestrog. Nismo prijatelji i treba se znati tko je roditelj, a opet ne treba biti predaleko svome djetetu. Ne treba biti staromodan, ali s oprezom treba prihvaćati što nudi modreno društvo. Ne dopustiti djetetu sve, a dopustiti da se razvije sa svim svojim potencijalima. Odgojiti ga u vjeri, ali znati mjeru prave pobožnosti. Tko odgaja, zna koliko je umijeća, hrabrosti, a najviše ljubavi i molitve potrebno da se u svemu ovom nađe prava mjera.
Roditelji će često reći, pogotovo djeci u pubertetskim godinama, vidjet ćeš kada budeš imao svoju djecu. Nisu li to i nama naši roditelji govorili u određenim situacijama? I tada nam to, naravno, nije ništa značilo. Ali nama koji odgajamo, i vama roditelji, to bi moglo sada nešto značiti. Ako želimo dobro odgajati, možemo se sjetiti situacija od strane roditelja koje su nas kao djecu vrijeđale, a i onih koje su nam ostale posebno drage. Bilo je situacija kad si rekao/la u sebi ili naglas, ja kada budem imao/la dijete, neću to raditi. Ima i dragih sitnica kojih se tako rado sjećamo. Tada te sitnice možda nismo prepoznavali kao dragocjene, ali kao odrasli znamo da jesu i da su nas bitno odredile.
Većina naših roditelja je davala od sebe maksimum onako kako su znali, kao što i mi kao odgojitelji dajemo danas. Nemojmo dopustiti da našoj djeci prođu godine, pogotovo ranoga djetinjstva, a da im u sitnim koracima svakodnevnoga života ne pokažemo kako biti čovjek.
Ne propustite zajedno sa svojom djecom zavoljeti prirodu!
Malim, jednostavnim i nenametljivim igrama (a može biti da puno više od ovoga činite) vaše će dijete već od ranoga djetinjstva dobiti poticaj da predivni Božji dar – prirodu koja nas okružuje – prima sa zahvalnošću, da u njoj uživa i da je čuva.
Uzmite u prisutnosti djeteta neku krhku životinju u ruku, kukca, mrava… Slobodno, bez agresije svojim ponašanjem dajte do znanja da je tu s razlogom i da nas neće ujesti ako ga ne ugrožavamo. Čučnite u travu i pogledajte raznovrsnost kukaca. Ne morate biti biolog niti išta tumačiti. Dovoljno je samo biti tu sa svojim djetetom i truditi se što manje narušiti sklad prirode. Za dijete će lekcija biti velika i ostat će mu u dragom sjećanju.
Uzmite kamenčiće, u rijeci, na plaži ili na putu. Pogledajte kako ni jedan nije isti. Baš kao što ni jedan čovjek nije isti. Sve od Boga stvoreno na svoj je način drugačije i posebno. I recite to svome djetetu. Napravite neku konstrukciju redajući kamenje ili smiješne likove. Eto još jednoga divnog druženja u prirodi i dragoga sjećanja koje će vaše dijete možda nekada u igri ponoviti sa svojim djetetom.
Umjesto da uberete cvijet, spustite se sa svojim djetetom na koljena na zemlju i pogledajte kako živi cvijet. Malo otkopajte korijen pa opet vratite zemlju na njezino mjesto… Obični cvijet na livadi, tratinčica ili maslačak. I ovdje nije bitno znate li proces fotosinteze prikazan kemijskom jednadžbom.
Kada pada snijeg, dopustite da padne na tamnu odjeću. Radujte se s djetetom promatrajući kako je svaka pahuljica posebna i divno oblikovana.
Naučite dijete da voli sve vremenske prilike. Sjetite se igre na vjetru kada se trči niz brdo dok nam vjetar nosi plahte ili marame koje visoko držimo objema rukama. Djeci trebamo samo dopustiti da se igraju, ali ponekada i pokazati.
Vjerojatno će ovo sve djeca i sama igrati u prirodi ili s vršnjacima, ali uključenost roditelja, makar i nakratko, u ovakve aktivnosti ima ogromnu vrijednost u djetetovu zdravom razvoju.
Veliki svetac Katoličke Crkve sv. Franjo Asiški divio se i zahvaljivao Bogu na njegovoj dobroti najviše promatrajući prirodu. Poznata je njegova Pjesma stvorova koja je prepjevana u mnogim duhovnim šansonama koje pjevamo u crkvi na različitim skupovima duhovnoga sadržaja te na susretima djece i mladih.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
sa svim stvorenjima svojim,
napose s bratom, gospodinom Suncem.
Od njega nam dolazi dan
i svojim nas zrakama grije.
Ono je lijepo i sjajne je svjetlosti puno,
slika je, Svevišnji, tvoga božanskoga sjaja.
(…)
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Vjetru.
Po Zraku, Oblaku, po jasnoj Vedrini.
