Plima ljubavi započeta očitovanjem neizrecive Božje blizine u Nazaretu, i potom u Betlehemu, utjelovljenjem Isusa Krista, rođenjem Djeteta koje je preobrazilo povijest zemlje i neba, nezaustavljivo raste dok čovjeka, svakoga čovjeka ne uspravi u njegovoj osobnosti, dok ga ne uzdigne u njegovu dostojanstvu.
Dok svatko ne uzraste do mjere uzrasta punine Kristove. Do punine ljubavi.
Isuse dobri, ti od čije dobrote svi mi primismo, povedi nas putem svoje ljubavi!
Prva postaja: Isusa osuđuju na smrt
Suočen s osekom ljudskosti, s čovjekovom nespremnošću da bude čovječan, da bude Božji, Isus nije ustuknuo. Nije pristao na to da čovjek bude manji od sebe. Manji od slike Očeve na koju je stvoren. Nije pristao da čovjek bude izdvojen iz povijesti ljubavi kojom se do kraja ljubi.
Njegova predanost nije pristajala ni na kakve zapreke. Nije ga obeshrabrilo što ga ni njegovi nisu primili. On je nastavio ići ususret. Ususret smrti. I životu.
Isuse dobri, ti čije je milosrđe neizrecivo, daruj nam srce sućutno i hrabro!
Druga postaja: Isus prima na se križ
Ondje gdje se drugi nastoje izmaknuti, Isus se primaknuo bliže. Posve blizu. Nije se nimalo htio dijeliti od onih od kojih se ljudi trude razlikovati. Naprotiv: poistovjetio se s njima. Njihov križ postao je njegov križ.
Križevi onih koji su ih čitavim bićem svjesni, jednako kao i križevi onih koji – klonuvši pod njima – više ne mare za njih, sjedinili su se u njegovu križu. U križu koji je ponio s ljubavlju.
Isuse dobri, ti za koga je svatko od nas dragocjen biser za kojega bez oklijevanja daješ svoje kraljevstvo, pomozi nam da upoznamo svoju vrijednost!
Treća postaja: Isus pada prvi put pod križem
Koliko je boli, koliko patnje i samoće, koliko izgubljenosti u ljudskim srcima! Među njima. Kad se to bezmjerno more prelije preko srca koje božanski ljubi, ono mora protrnuti.
Kako da obdari one koji neumorno okradaju jedni druge? I sami sebe? Kako da se njegova radosna vijest ukorijeni u srca koja se ne žele razlikovati od kamena i postati ljudska?
Isuse dobri, ti koji tako dobro poznaješ tajne naših bića, preobrazi nas!
Četvrta postaja: Isus susreće svoju svetu majku
Ima susreta u kojima more ljudsko i more božansko postaju jedno more. U kojima je sve poput pristupačne obale. Poput sigurne luke. Poput ognjišta kojem ne treba prići blizu jer onoga tko ga je prepoznao, gdje god bio, grije samim tim što postoji.
I kada se u bespuću ili u krajnjoj nevolji čovjek nađe oči u oči s dobrim okom, s dobrim srcem, sve je lakše, sve je prihvatljivije podnijeti. Dok je odraz neba očuvan i u samo jednom oku, nebo neće utrnuti.
Isuse dobri, ti koji nam, ovdje među nama, povjeravaš povijest svoga neba, osposobi nas za snagu prisnosti!
Peta postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
U more ljubavi uviru nebrojene rijeke, a toliki ih ne primjećuju. Ali ljubav prepoznaje svaku kap. Svaku kap znoja. Svaku dobru suzu, jednako i suzu pri povratku s tko zna kojih putova i suzu ganuća. Suzu srodnosti.
Kako pomoći ljubavi da bude ljubav? Kako joj pridodati svoje srce? Tajna ljubavi je u spremnosti da se ne bude kako bi drugi opstao. Kako bi drugi postao.
Isuse dobri, ti koji nas tražiš u našim potrebama, daj da te prepoznamo u tvojoj ljubavi!
Šesta postaja: Veronika pruža Isusu rubac
More se samo u nebu potpuno ogleda. Nebo u moru samo koliko uzmogne. Koliko mu more dopusti.
I dogodi se da nebo moru bude obala. Da nebo uz more prione kao dijete uz majčino okrilje. Dogodi se da Božju patnju ljudska nježnost ublaži. Da Božje srce u ljudskom nađe svoj zavičaj.
Isuse dobri, ti čiji pogled uvijek bdije nad nama, učini nas osjetljivima na tvoju prisutnost!
Sedma postaja: Isus pada drugi put pod križem
Ljubav stoji pred vratima. I kuca. Smireno, ali neumorno kuca. Poput mora koje ne odustaje od svoje obale. I ako zbog ljubljenoga treba posrtati, padati, ljubav neće oklijevati. Nijedna rana, nikakva patnja neće nadjačati ljubav. Neće je umoriti. Iscrpiti.
Ona uzdiže svoj pogled prema srcu ljubljenoga. Ona uzdiže srce ljubljenoga.
Isuse dobri, ti koji nas s ljubavlju tražiš u našim padovima, uvedi nas u život koji si nam povjerio!
Osma postaja: Isus tješi jeruzalemske žene
Utjeha ljubavi ne zaustavlja se na iskazivanju sućuti, kamoli na iskazivanju sažaljenja. Kad ljubav tješi, ona čovjeka potiče da se odluči za život. Ona ga ohrabruje za ljubav. Poziva ga da se u tome ne štedi.
Kad ljubav tješi, ona ne svraća pozornost na sebe. Ona se ne osvrće na ono što je minulo. Ona – zagledana u dobrobit drugoga – zaboravlja na sebe. I upućuje u novi život.
Isuse dobri, ti čije je srce uvijek uz one koji su u potrebi, osnaži nas da ne živimo zatvoreni u sebe!
Deveta postaja: Isus pada treći put pod križem
Koliko je puta ljubav spremna posrnuti, pasti, da bi uspravila srce ljubljenoga? Nebrojeno puta. Spremna je ne samo padati: spremna je i konačno pasti. Spremna je postati zemlja iz koje će ljubljeni moći rasti kao sjeme. Živjeti plodnim životom.
I kao zemlja ljubav nastavlja biti u službi ljubljenoga. Onoga tko se do kraja odluči za ljubav, nije moguće obeshrabriti niti od nje odvratiti.
Isuse dobri, ti koji nas neumorno tražiš, nauči nas da te znamo prepoznati jedni u drugima!
Deseta postaja: Isusa svlače
Dok su s Isusa bezobzirno trgali rukom otkani plašt, skrbni je plašt njegove ljubavi prekrivao sav svijet. Prekrivao je i blažene i bezdušnike jer svi su oni – svi smo mi – djeca Božje ljubavi.
Koliko god zaboravljali i Boga i ljubav, Bog u svojoj ljubavi nikoga ne zaboravlja. Ta kako bi Bog svoje – i tako radosno i tako bolno – srce mogao zaboraviti?
Isuse dobri, ti koji si se zbog nas odrekao svega, osposobi nas da se odreknemo svega što nas dijeli od našega dostojanstva, od tebe!
Jedanaesta postaja: Isusa pribijaju na križ
Dogodi se da more prelije sve obale. Da se nebo razlije svom zemljom. U Isusu Kristu božansko je s ljudskim do kraja sjedinjeno.
Božja ljubav u svakom času prožima svu ljudsku patnju i sav ljudski zanos. Prožima ih do njihova dna. Nitko je od njih neće odvojiti. Zagrljaj je najneizmjernija i najprisnija Božja riječ.
Isuse dobri, ti koji si u svemu prionuo uz nas, otkrij nam kako u svemu što nam se zbiva živjeti s tobom!
Dvanaesta postaja: Isus umire na križu
Dok Isus raskriljenih ruku umire na križu, sve plime i oseke ovoga svijeta doimaju se poput krhotina. Ili poput oblutaka. Ovisno o tome jesu li oblikovane ravnodušnošću. Ili ljubavlju.
Sve što jesmo Isus je sa sobom ponio na križ. Sve što nam je biti, utemeljio je i nadsvodio svojom ljubavlju. Od tada niti podno križa niti na križu čovjek više nije beskućnik. Od tada križ je svjetiljka u čovjekovu domu. U njegovu srcu.
Isuse dobri!
Trinaesta postaja: Isusa skidaju s križa
Sve je umuknulo. Značenje svake riječi je izblijedjelo. Tišina postaje glazba koja ne prestaje zboriti o ljubavi. Pjesma koja nadrasta svako iskustvo. I uvodi u nove blizine.
Smrt ne može zaustaviti ljubav. Ona i u smrti diše. Ona i smrt preobražava, uvodi u život. U život ovdje i sada. I u život zauvijek.
Isuse dobri, ti čiji je blagoslov uvijek nad nama, daj da tvoj blagoslov rasipno razdajemo!
Četrnaesta postaja: Isusa polažu u grob
Božja se ljubav ulila u svako ljudsko srce. Bdije pred svim obalama ljudskoga bića. I pred onim zaboravljenima. Svako je srce prepunila svojom nezaustavljivom plimom. I čežnjom za susretom.
Dogodit će se susret. Zbog toga je Isus došao. Zbog toga je ovom zemljom pošao putem ljubavi. I pritom se nije uznemirivao što ide ususret križu jer je išao zagledan u tebe. U tvoje uskrsnuće.
Isuse dobri, ti koji si s ljubavlju došao među nas, osnaži nas da nam sav život bude ljubav!
