Početna stranica » Pjesma najmanjem čovjeku

Pjesma najmanjem čovjeku

283 pregleda

Negdje si, negdje, malen i pognut,
ti najmanji na cijelom svijetu.
Pusti sad pozdrav i prekini svoj put,
stope tvoje da taknem svojim čelom.

Ah, ja znam da i vrane mogu
iz usta ti iščupati jedini zalogaj.
A dječurlija te vuče za nogu,
kad prođeš kroz seoski neki kraj.

Umoran zaspiš li koji put u hladu,
Od koprive vijenac ti oviju oko glave,
Od kudjelje namjeste ti bradu.
I po jedan čičak na rame ti stave.

Pritaje se i slamkom te milo
Golicaju po nozi, jer ti si uvijek bos.
Ili tvom dahu prinesu leptirovo krilo.
Dišući ti ga uvučeš u nos.

U šaku ti zadjenu kukuruzni klip,
I zaigraju uz viku sve jaču,
pa onda veselo, džip, džip,
kao preko panja preko tebe skaču.

Ustaješ mirno i uzimaš torbak,
i šešir, koji ti je dao neko.
Gone te, gone u korak,
dok te nestane za žitom daleko.

Nikola Šop