Walker Percy (1916. – 1990.) američki je romanopisac, patolog i suradnik mnogih filozofskih, književnih i psihijatrijskih časopisa. Ostavši siroče kao dječak – njegovi su i djed i otac počinili samoubojstvo, a vrlo vjerojatno i majka – njega i njegova dva brata odgojio je ekscentrični ujak agnostik Will od kojega je i „povukao” literarnu crtu. Za vrijeme studija medicine na Sveučilištu Columbia teško je obolio od tuberkuloze od koje se dugo oporavljao. Možda je bilo neizbježno i sudbonosno da nakon tolikih životnih trauma napusti medicinu i zaroni prilično duboko u spise Dostojevskoga, Camusa, Sartrea i Kierkegaarda, ali i u djela velikih katoličkih mislilaca, posebice sv. Tome Akvinskog. Nakon što se oporavio, donio je tri važne životne odluke: postati pisac s punim radnim vremenom, oženiti se i postati katolik: „Ono što me privuklo je prilično drska tvrdnja kršćanstva da je jedina istinita religija s implikacijom da su druge više ili manje lažne.”
Upravo obraćenje na katoličku vjeru i zanimanje za egzistencijalističku filozofiju oblikovali su sva njegova djela. Njegov prvi roman Kinoman prožet je idejom beznađa što je posljedica gubitka duhovnih uporišta u modernome svijetu. Roman je osvojio National Book Award i predstavio Percyjev koncept „malaise” – „bolesti” suvremenoga društva. Sam izraz prkosi prijevodu: malodušnost, lijenost, klonulost, umor, melankolija – svaki prikazuje aspekt, a nijedan potpunu sliku. U sličnome su tonu i romani: Ljubav među ruševinama: pustolovine lošega katolika u doba prije sudnjega dana, znanstveno-fantastični roman koji unosi blaži komični štih u Percyjevu obradu „malaise”, Drugi dolazak i Sindrom Tanatosa. Napisao je i publicističko djelo Poruka u boci, sofisticiranu filozofsku obradbu semantike te Izgubljeni u kozmosu: Posljednja knjiga za samopomoć, neobičan spoj parodije knjige za samopomoć i filozofske rasprave.
Percyjeva društvena dijagnostika
Prilično kasno, tek 1961. godine, objavio je spomenuti roman Kinoman, egzistencijalističko djelo u kojemu iscrpljeni burzovni mešetar bježi od stvarnoga svijeta čestim gledanjem filmova u čemu nalazi barem simulakrum potrage za smislom. Percy je bio tragač u pravome smislu te riječi. Potraga kojom se bavio bila je potraga za dijagnozom i uzrokom moderne bolesti praznine duha i tame srca koja je tako raširena, a posebno se odražava u činjenici da je moderni čovjek sam sebi stranac. Njegovi su likovi bili u neprestanoj potrazi za Drugim iako nisu znali tko ili što bi on mogao biti. Tako glavni lik Binx Bolling razmišlja o ovoj potrazi: „Zašto tražiš Boga? – pitaš s osmijehom. Oklijevam s odgovorom jer su svi ostali Amerikanci riješili stvar za sebe i dati takav odgovor značilo bi postaviti sebi cilj koji su svi drugi postigli… Jer, kao što svi znaju, ankete pokazuju da 98 % Amerikanaca vjeruje u Boga, a preostalih 2 % su ateisti i agnostici, što ne ostavlja ni jedan postotak za tražitelja. Je li 98 % Amerikanaca već pronašlo ono što tražim ili su toliko ogrezli u svakodnevici da im uopće ne pada na pamet mogućnost traženja?”
Percy je svoje romane klasificirao kao „dijagnostičke” pri čemu se često oslanjao na Tomu Akvinskoga. Njega je kao pisca zanimala „luckavost” modernoga čovjeka, „normalnoga stanovnika zapadnoga svijeta koji, …, ne zna tko je, u što vjeruje i što radi. Ovakvo stanje bez presedana je, smatram, domena romanopisca ‘dijagnostičara’.”
Većina će čitatelja reći kako se Percyjevi likovi oslanjaju isključivo na Kierkegaarda, Camusa i Sartrea, ali će istovremeno previdjeti daleko veći utjecaj Akvinskoga i njegovih analitičkih metoda te činjenicu da su njegovi likovi utjelovljenje njega samoga. Dok je „bolest” koju Percy analizira izrazito moderna, ona je u svojoj srži inherentno drevna jer odražava iskonski vapaj čovjeka za transcendentalnom istinom i smislom. I sam će autor reći kako njegove knjige govore o „raskorijenjenim” ljudima, očajnima i grješnima koji su u stalnoj potrazi za Drugim, Bogom. To se ponekad očituje otkrivanjem ljudskoga „drugog”, ljudske ljubavi kao simbola nadnaravne ljubavi koja oživljava svaku drugu ljubav. Odatle i naslov jednoga od njegovih romana: Ljubav među ruševinama.
Apsolutna Istina za kojom tragaju njegovi likovi stoji nasuprot drugim vrstama istina koje kod tražitelja izazivaju egzistencijalnu tjeskobu. U govoru studentima, 1989. godine, rekao je: „…katastrofa je kada samo jedna vrsta istine prevladava na račun druge. Ako prevlada samo jedna vrsta istine, apstraktna i tehnička istina znanosti, tada ništa ne stoji na putu ponižavanju i uništenju ljudskoga života za ono što se čini kratkoročnim ciljevima. Nije slučajno, mislim, da je njemačka znanost – koliko god velika bila – završila u uništenju holokausta.” Nekoć popularno shvaćanje kako samo znanstveno znanje može otkriti istinu doživjelo je udarac već zbog same činjenice da se znanost neprestano ispravlja, pa čak ispravlja svoje ispravke. Samo to je dostatno da se kod znanstvenika probudi određena poniznost kada se suoči sa zakonima materijalnoga svijeta.
Vjerne kćeri acedije
„Već neko vrijeme sve više imam dojam da su svi mrtvi.” Ovako razmišlja Binx Bolling, glavni lik romana Kinoman, ali i junaci ostalih šest romana čine takve ekspostulacije uobičajenim. Percy je bio liječnik duše pa je zdravlje kulture bila njegova glavna briga. Kako pojedinac može pronaći razum u tako bolesnoj i već umirućoj kulturi, glavna je tema njegovih djela. Gledao je kako Amerikanci pate od duboke bolesti za koju su uglavnom sami odgovorni, a za koju lijek nije ništa od ovoga svijeta ni na njemu.
Roman prati Binxa Bollinga, potomka dobrostojeće obitelji iz New Orleansa koji se bezuspješno pokušava zadovoljiti buržoaskim postojanjem u kojemu samo zarađuje novac. Radi kao burzovni posrednik, izlazi sa ženama i pokrovitelj je lokalnoga kina. Ipak, ima neurotičnu crtu koja ga drži na ironičnoj udaljenosti od njegova običnoga života i čini ga filozofom unatoč njemu samom. Njegovo uobičajeno odlaženje u kino je uprizorenje udaljenosti između njega i vlastite svakodnevice. On je gledatelj zarobljen u vlastitoj glavi, promatra svoj tjelesni život poput projekcije na platnu. Razmišlja bi li se dao u potragu koja bi mu promijenila život i istrgnula ga iz beskrajne svakodnevice: „Potraga je ono što bi svatko poduzeo da nije utonuo u svakodnevicu vlastitoga života. Postati svjestan mogućnosti potrage znači biti na nečemu. Ne biti na tragu nečega, znači biti u očaju”, a očaj je, kaže Toma Akvinski, „prva i najstrašnija kći acedije”. Binx je, dajući ime svakodnevici, razotkrio njezina demona.
Percy identificira dvije vrste modernih ljudi: teoretičare i potrošače. Teoretičari gospodare svijetom eliminirajući pojedinca, potrošači su pak pasivni i drugorazredni akteri koji ostaju latentno nezadovoljni. Moglo bi se reći da se Binx odrekao života teoretičara samo kako bi živio život potrošača. Moderni je čovjek degenerirao u homo economicusa. Ako je moderni čovjek postao više opsjednut potrošnjom, umjesto proizvodnjom, stvaranjem i ljubavi, neizbježno je da će unutarnja tjeskoba jednom eksplodirati i izazvati pustoš. Binxovo odricanje od života teoretičara proizišlo je iz njegova susreta s nečim što ga je pozivalo onkraj svakodnevice. Ali nije poslušao poziv, umjesto toga se upustio u život potrošača jureći za novcem i ženama i skrivajući svoj očaj od sebe samoga. Tek godinama kasnije primjećuje neuspjeh. Roman se napokon okreće njegovu buđenju iz acedije i prevladavanju njegove „nepobjedive apatije”, još jedne vjerne kćeri acedije. Acedija, jednom svladana, ustupa mjesto molitvi, a „molitva je uklanjanje tuge i potištenosti” (Evagrije). Iako nema ničega pobožnog ni svetačkog u Percyjevoj fikciji, ipak kršćanska poruka prožima svaki njegov roman. Shvatio je da je grijeh univerzalna bolest za koju može postojati samo univerzalni lijek koji ima Netko tko je došao da život u izobilju imaju (usp. Iv 10,10). Za tražitelje i ljubitelje Istine i odlične književnosti, Walker Percy je pravi izbor i smjerokaz.
