Poslat ću osmjeh
s mirisom proljetnim
svima koji osmjeh žele:
preko nemirna mora, planine,
do pustinje prostrane,
stepa i savana,
svih umornih gradova
i zaboravljenih sela.
Poslat ću osmjeh
i onima koji osmjeh preziru,
znanima i neznanima.
Odnijet će ga jutra bijela
i tople zrake sunca
od nizine do vrhunca.
I kada vas ne vidim
osmjeh ću vam poslati
da vas ugledam, razveselim,
da sa svima ljepotu i tugu podijelim.
A kada ga dobijete
dalje ga šaljite.
Neka se sjeme radosti sije i množi.
Jednog bijelog jutra, nadam se
zagrlit će nas nasmijano vrijeme
i sva ljepota sa zemaljskog dlana
bit će dostupna svima isto,
bez pobjednika i pobijeđenoga,
iskreno, vedro, čisto.
Zamršenoj stvarnosti
i zabrinutom licu čovječanstva,
osmjeh nesebičan vratimo
u korist svitanja, veselja i povjerenja.
Ova strpljiva čežnja
zainteresirane čeka.
Osmjeh posjeduje želju
jutra bijela, proljeća smjela,
– najboljega prirodnog lijeka.
Osmjeh je odgovor
na pitanje pitanja.
Tko bi ga se odrekao
kada Bog ga svakom licu dao
i dao mu smisao ne pitajući
tko si i odakle si.
Molim vas neka se
iskren i nesebičan osmjeh ne štedi
kad znamo koliko može, koliko vrijedi!
