Što znači biti obrazovan? Naravno, znamo da idemo u školu kako bismo stekli određeno znanje i određene vještine kojima ćemo se kasnije služiti i kojima ćemo služiti drugima u društvu i poslu kojim ćemo se baviti i od čega ćemo kasnije živjeti. No, ne pitamo se o obrazovanju misleći prvenstveno na školu koju možemo ili trebamo završiti, nego što znači biti obrazovan. Mislimo na razliku između stjecanja nekoga znanja ili nekih vještina i na oblikovanje sebe samoga znanjem o svijetu i sebi. Ima ljudi koji su završili visoke škole, ali su usprkos stečenom i priznatom znanju ostali posve neoblikovani, neobrazovani. Znaju mnogo i znaju precizno ono što su učili, ali se svejedno ne snalaze u svijetu, ne razumiju same sebe niti imaju razvijenu sućut za druge. Ovu drugu stranu obrazovanja, kojom čovjek mijenja i oblikuje samoga sebe, neki nazivaju mudrošću. I uistinu mudrost se može postići samo ukoliko se čovjek odvaži putem stjecanja znanja koje ga oblikuje.
Što je potrebno da bi se čovjek stjecanjem znanja mogao oblikovati, mijenjati, širiti svoje obzore, bolje se snalaziti u svijetu i produbljivati svoje razumijevanje? Nedavno je njemački filozof švicarskog podrijetla Peter Bieri i romanopisac pod pseudonim Pascal Mercier održao predavanje o obrazovanju kao oblikovanju sebe samoga. Isplati se poslušati njegove misli i ući u dijalog s njim. Tako učimo ponešto o oblikovanju sebe samih znanjem i istodobno dopuštamo da se to događa u dijalogu s drugim.
Obrazovanje je sposobnost snalaženja. Biti obrazovan znači biti sposoban snalaziti se u svijetu. Čovjek pri ulasku u svijet ne dobiva ni upute kako živjeti ni mapu kojom bi se mogao služiti. Svijet je velik, nepoznat i složen. No, ulaskom u svijet čovjek dobije veliku žudnju za znanjem, spoznajom i shvaćanjem: znatiželju. Ona nije kod svakoga ista niti ide u istom smjeru. No, bez nje čovjek ne može usvojiti znanje. Znatiželja je žudnja za otkrićem čega sve ima u svijetu i kako sve to funkcionira. Pitanja i područja su velika. Od kozmosa i njegova nastanka, preko nastanka i razvoja čovjeka i njegova života u društvu do pitanja materije, energije, matematike pa sve do najdubljih pitanja smisla života uopće i pitanja postojanja Boga i njegove uloge u ljudskom životu. Žudnja za znanjem može ići u svim pravcima. Bez nje, međutim, znanje ne vrijedi mnogo.
Stjecanje znanja u bilo kojem području služi boljem snalaženju u svijetu. Pri tom čovjek otkriva kako ne zna mnogo i kako nikada neće moći postići sve znanje. No, otkrićem svoga neznanja otkriva kako je svejedno moguće snalaziti se u svijetu. Učeći o svijetu, čovjek uči i o sebi. Otkriva da mu nije nepoznat samo svijet, nego da je samome sebi velika nepoznanica. Nosi u sebi pitanja, a za odgovore se mora dugo i strpljivo boriti. Ima li Boga? Odakle kozmos? Kako je nastao život? Da li je čovjek besmrtan? Kako se isplati živjeti? Što je ispravno i dobro, a što krivo i zlo? Čemu služi religija? Zašto ih ima mnogo? Postoje li demoni? Od čega je sastavljena materija? Kako je nastala? Što je energija?
Pitanja se mogu nizati u nedogled. I sa svakim novim pitanjem otkrivamo kako malo znamo i kako svako područje traži veliki i dugi trud oko preciznoga znanja. Kad se jednom odvaži na učenje, čovjek učeći uči i učenje samo.
Beskraj učenja. Čega god se dotaknemo, sve je puno složenije negoli se čini na površini. Učenje uči kako učenju nema kraja. Pa ipak, tko se odvaži učiti i oblikovati samoga sebe učenjem vrlo brzo otkrije kako je znanje moć. Ne u smislu fizičke ili političke moći nad drugim ljudima, nego moć koja čovjeka štiti od iluzija, prijevara, manipulacija. Znanje kojim se čovjek oblikuje oslobađa od mnogih strahova, štiti od manipulacije kojom politika, mediji i trgovci vrbuju sebi sljedbenike, poslušnike i potrošače. Tko god hoće manipulirati drugima ima potrebu ugušiti ljudska pitanja. To se najbolje čini tako da im se umjesto pitanja nude odgovori. Po mogućnosti na zanimljiv i zavodljiv način. Što je više zabave, to čovjek ima manje vremena i snage pitati svoja pitanja. Na koncu ih zaboravi i odrekne ih se. Uljulja se u svoj mali svijet, izolira od velikih i važnih pitanja i ima svoja mala zadovoljstva za jutro, za podne i za večer. Misli kako je vrhunac života u tom da ima dobar san, kako se Nietzsche izrugivao s učiteljem kreposti koji je ostao bez izvornih pitanja.
Pitanja kao životni stav. Što uistinu znam? Kako znam da je moje znanje utemeljeno? Kojim argumentima to mogu drugima učiniti shvatljivim? Koja je razlika argumenta znanja i privida znanja? Kako se mogu otkriti prave nakane iza političkih slogana i trgovačkih reklama? Kako razlikovati znanost od ezoterije? Kako razlikovati terapeutsku sugestiju od istinske borbe protiv svojih mana? Tko se odvaži na oblikovanje samoga sebe stjecanjem znanja ne može izbjeći dva pitanja koja se uvijek iznova vraćaju i koja mu pomažu razlikovati u svim sličnim dvojbama: “Što to uistinu znači?” i “Odakle i kako znam da je to tako, a ne drukčije?” Tko se navikne na ova pitanja, premda ona sasvim jasno pokazuju neznanje onoga tko ih postavlja, stječe zaštitu od navika, poslušnosti, retorike, zavođenja, manipulacije, podmetanja… Pitanja se čine sasvim jednostavnima, ali životni stav koji ih utjelovljuje ne stječe se ni brzo ni jednostavno. Potrebno je vremena, truda, obrazovanja.
Obrazovanje kao povijesna svijest. Oblikovati svoj život znanjem znači steći povijesnu svijest. Ona se pokazuje u jednostavnom pitanju: “Kako smo postali to što jesmo?” Povijesna svijest relativizira. Sve što je povijesno moglo je biti i drukčije. Zašto su stvari baš ovakve, a ne drukčije? To je pitanje koje traži razumijevanje razloga i načina razvoja. Sve je moglo biti drukčije. To pokazuje da nema neke prisile i zakona nužnosti, da nema usuda koji vlada svijetom i životima ljudi. Postoji ljudska sloboda, volja, odluke, promašaji. I istovremeno ljudska se sloboda događa unutar prirodnih zakona koji su univerzalni i stalni. Biti obrazovan ne znači poznavati određene povijesne podatke, nego znači moći se snalaziti u zamršenoj međuigri prirode, ljudske slobode i strasti, društvenih i politički sila, vjerskih pripadnosti, zakona života i smrti.
Imati povijesnu svijest znači otkrivati kulturu, jezik, narod i religiju u kojima sam rođen. Obrazovanje je otkrivanje i usvajanje tradicije unutar koje sam dobio jezik i pogled na svijet, životnu formu i zemlju, kulturu, način života i mišljenja. Obrazovan čovjek ne živi samo unutar svoje tradicije, nego je usvaja na svjestan način. To znači da dobiva i određeni odmak prema njoj. Odmak od tradicije ne znači ni odvajanje niti obezvrjeđenje. Znači relativiziranje svoje slučajne kulture i otvaranje očiju za druge i drukčije. Svoja se kultura može bolje cijeniti kada je čovjek vidi iz povijesnoga odmaka i svijesti kako je ona samo jedan od mogućih načina oblikovanja života, negoli ako joj samo pripada bez odmaka i misaonoga usvajanja.
Obrazovanje je odmak. Odmak pokazuje vlastitu kulturu u drugom svjetlu. Omogućuje slobodu pogleda. Iz odmaka je lakše uočiti jezik i metafore koji su oblikovali ljude. Opažaju se promjene shvaćanja riječi, običaja, odnosa. Jezik i njegovi izričaji dobiju životnu dimenziju rasta, promjena, nestajanja. Uočava se mentalitet nekog kraja i naroda. Opaža se kako se izriču nježnosti, a kako bijes, kako se pokazuju osjećaji, a kako žali za umrlima, o čemu se mora a o čemu ne smije govoriti, koje su riječi, kada i pred kime zabranjene, a koje se očekuju u određenim prigodama. Iz odmaka čovjek i dalje može poštivati sve što poštuju i drugi, ali on bolje razumije razloge i povijesni nastanak i to mu daje osjećaj suverenosti. Nije podložan, ne sablažnjava se lako, ne iznenađuju ga skandali, lakše predviđa ljudske promjene i reakcije.
Poznavati neku kulturu znači poznavati moral koji je u njoj kodiran. Što je dobro, a što zlo? Kako, kada i zbog čega se javlja glas savjesti? Što je dopušteno, a što zabranjeno? Koje ideale susrećem u kući, na ulici, u školi, u knjigama, u crkvama, u džamijama ili sinagogama? Oblikovati svoj život znanjem znači znati kako se na jednom dijelu svijeta shvaćaju krivnja i oprost, a kako na drugom, što znači izgubiti, a što dati život. Relativnost vlastite kulture može u početku djelovati kao veoma neugodno iznenađenje, ali s vremenom čovjek otkrije da je moguće živjeti sa sviješću o relativnosti vlastite kulture i identiteta, jezika i religije. Štoviše, otkrije kako postoji razlika između istine i forme života, između načina kako ljudi oblikuju svoj život i pitanja o apsolutnoj, jednoj i nepromjenjivoj istini. Putovanja, knjige, dokumentarni filmovi, stranci, razgovori s njima, drugi jezik, sve su to načini kojima netko može steći drukčiji, dublji i istinitiji pogled na svijet. Obrazovanje nije samo škola. Obrazovanje je rad na sebi cijeloga života.
Obrazovanje je prijateljstvo s riječima. Oblikovati se znanjem znači učiti svoj jezik tako da se njime mogu izreći. Za razliku od ponavljanja parola i stereotipa, okamenjenih slika i istrošenih metafora, obrazovan čovjek uči nove riječi, nove metafore i stare zna tako izreći da zvuče kao da ih po prvi put čujemo. Obrazovanje je osposobljenost za riječ. Čovjek je u stanju izreći svoje vlastite emocije, želje, potrebe. Učeći o svijetu čovjek spoznaje sebe. Upoznavajući druge otkriva sebe. Otvarajući uho za tuđe emocije prepoznaje svoje. Slušajući pjesnike kako govore o svojim doživljajima stječe sposobnost izricanja svojih osjećaja. Čitajući stručne knjige dobiva različita mišljenja i različite glasove uz čiju pomoć oblikuje svoj stav. Tko želi oblikovati svoj život čita knjige i dopušta im da ga mijenjaju, da mu promijene mišljenje. Obrazovan čovjek je susreo nekoga tko zna bolje i dublje o nečemu od njega. Dopušta da mu drugi postave u pitanje dosadašnje stavove. Ne buni se kada mu pokažu predrasude kojima je bio do sada podložan. Dozvoljava samome sebi vidjeti mane koje susreće u likovima romanima. Uči! Uči jer zna da ne zna. Uči i uči reći naučeno. Druguje s riječima. Prijateljuje s ljepotom. Širi znanje i širi srce. Što više zna, sve je skromniji sobom. S većem znanjem i dubljom sviješću o krhkosti znanja stječe i dublju sućut. Zna slušati. Zna riječima izreći i svoja i tuđa iskustva. Obrazovan čovjek, posvuda gdje se nađe, unosi riječima svjetlo i jasnoću.