Kultura poništavanja je praksa ili tendencija masovnoga otkazivanja s ciljem izražavanja neslaganja i stvaranja pritiska na društvo. Sam pojam je novijega datuma, ali vuče korijen iz starogrčke (ostrakizam) i starorimske (damnatio memoriae) kulture. U bitnom, radi se o destrukciji i/ili difamaciji osoba, institucija, društvenih skupina kada je „javnost” ogorčena njihovim riječima ili stavovima. Na početku se ogorčenje manifestiralo odstranjivanjem iz društvenih mreža da bi se naglo pretvorilo u fizičko nasilje i rušenje spomenika. U svezi s tim ovdje izdvajam dva pitanja: tko je „javnost” i što je „istina”?
„Javnost” je danas vrlo zagonetna stvarnost. U politički korektnim medijima „javnost” se svodi na grupe ljudi koje po pravilu ugrožavaju svi oni koji nisu otvoreni ili su skeptični za „moderne” trendove bezbožnih ideologija. Kako su društvene mreže već odavno digitalizirale umove većine svojih korisnika i tako postale vlasnice njihove misli, one su kao takve najidealnije virtualno bojno polje na kojem se pali prva iskra glasa „javnosti”. Kada se pojave drukčiji glasovi koji dovode u pitanje bit i intenciju nekoga virtualnog linča, promptno se ismijavaju, brišu i odstranjuju. U tom kontekstu, danas su društvene mreže i mainstream mediji sveli pluralizam mišljenja na minimalizam jednoumnog totalitarizma. Ista se stvar događa kad je u pitanju virus Covid-19. Jednostavno se briše i otkazuje svako mišljenje koje nije u skladu s utvrđenim narativom. Ne samo da se briše nego se takve osobe i institucije difamiraju i ponižavaju na svaki mogući način.
„Što je istina?” davno je, više za sebe, promrmljao Pilat kad mu je Isus rekao da je došao posvjedočiti za istinu. O teoriji istine u filozofiji nema jedinstvenoga stajališta pa ova različitost teorija podrazumijeva pluralizam istina. Ako današnji pojam istine provučemo samo kroz neke od ovih teorija kao što su podudaranje misli i stvari (adekvacija) ili slaganje iskaza i činjenica (korespondencija), vidjet ćemo koliko je današnji pojam istine fluidan, nestabilan i često apsurdan. Sve može biti istinito samo ako je dovoljno glasno pa tako i laž. Naravno, ako se dovoljno puta ponovi.
I kako razlučiti istinu od laži? Nikako, ako se ne upozna i povjeruje u samu Istinu koja je jedini Put koji vodi u Život: Isusa Krista. To je jedini spasonosni lijek koji svijet može izliječiti od njegovih najmutiranijih virusa mržnje i laži. Svi bismo kao kršćani, a osobito pojedinci u vrhu Katoličke Crkve, najprije trebali inzistirati na lijeku Božje ljubavi, a ne samo na „spasonosnoj ljubavi” nekih bočica prozirne tekućine neprozirnih posljedica.
(2022)
