Dosad sam u životu u sve sumnjao, ali nikad nisam sumnjao u Isusa. Njega toliko volim da me ništa ne može rastaviti od njegove ljubavi. Volim ga zbog njega samoga, ali volim ga i zbog njegovih riječi. Začaran sam Isusovim riječima jer u njima osjećam njegov čudesni humor, njegov djetinji, gotovo cirkusantski duh koji preokreće uobičajenu logiku mojega svijeta. Koliko sam se samo puta od srca nasmijao zbog Isusovih riječi, osobito zbog onih njegovih pretjerivanja koja postavljaju u pitanje moj zdrav razum. Kako sam se znao uozbiljiti kad sam primijetio njegov brutalni sarkazam kojim izruguje moja očekivanja i dovodi me pred ono što je jedino bitno i ozbiljno u životu, a što tako olako previđam. Vjerujte mi, tko u sebi nema toga humorističkog, djetinjeg, cirkusantskog, ludog duha, nikad neće moći prihvatiti Isusa, nikad neće moći osjetiti ni moć njegovih riječi.
S vama bih ovdje podijelio svoje razmatranje o Isusovim riječima upućenim prostitutki: „Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi, jer ljubljaše mnogo?” (Lk 7, 47) Ludih li riječi! Jesi li ti, Isuse, poludio? Ona je prostitutka! Kako možeš reći da je prostitutka „mnogo ljubila”? Hej, to je protiv zdrave pameti: prostitutka se prostituirala sa svojim mušterijama i tada je „mnogo ljubila”?! Priznajem, te su riječi zaista izvan moje zdrave pameti! Ipak, vjerujem Isusu koji me njima želi dovesti do svoje zdrave pameti.
Kao prvo, jedva pišem sada, ostajem bez daha zadivljen Isusom koji je tim riječima dotaknuo misterij čovjekova života. Naime, postoje takvi grješnici koji koliko više griješe, toliko više ljube. Znam, to je izvan zdrave pameti. Ali znam da je to tako. Ti grešnici ne traže grijeh, oni su protiv grijeha, ali ne mogu se osloboditi grijeha. Što se više trude, kao da još više tonu u još veći grijeh! I tu dolazimo do misterija. Što više tonu u grijeh, više se u njima budi žudnja za dobrim, više vape, više ljube, više viču, poput onih bolesnika iz evanđelja koje je Krist izliječio. Nešto se jako neobično i misteriozno događa, nešto izvan pameti: dubina grijeha dovodi ih do još veće dubine milosti! – „Gdje je najveći grijeh, još je veća milost” (usp. Rim 5,20). Takva je bila prostitutka, takav je bio Pavao, Augustin i još mnogi… Te osobe, njihove riječi i tekstove, nimalo nećemo shvatiti, badava nam sva učenost, i filologija i teologija, ako ne uđemo u to čudno ozračje goleme grešnosti i goleme milosti. Zapanjujuće je kako se grijeh i milost dotiču, kako me veličina grijeha gotovo očajnički gura u dubine milosti. I upravo po velikom grijehu saznajem… (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]
