Početna stranica » Ne boj se!

Ne boj se!

397 pregleda

Nikoga se ne boj osim Boga, poručuje Isus. Jer, Bog je ljubav a „straha u ljubavi nema”

Od prirodnoga i zdravoga do nezdravoga i iracionalnoga, strah je, od najranijega djetinjstva, sastavni dio naših života. Ne tako rijetko, upravo strah dominira i upravlja našim životima. Toliko se naviknemo na njega da nam život u strahu postane normalan i samorazumljiv. Zato je on jedno od najjačih oružja koje se koristi za upravljanje i manipuliranje: čovjeka koji se boji lako je i vrlo jeftino kontrolirati. Samo se treba pobrinuti za redovne doze straha koje se najefikasnije doziraju strogo kontroliranim medijima.

Kako izgleda preplašen čovjek? Jednostavno izgleda neljudski, jer mu strah na prvom mjestu oduzme dostojanstvo, a bez dostojanstva čovjek nije uopće čovjek a kamoli Božja slika. Takav čovjek je i duhovno i tjelesno slomljen, zarobljen i bolestan. Zašto strah zarobi čovjeka u svoj krug zla?

„Previše se plašimo ljudi zato što se premalo plašimo Boga”, sjajno zapaža G. K. Chesterton, i to je, ustvari, naš najveći problem. Jer, jedini strah koji čovjeka može ozdraviti od svih drugih strahova i učiniti mu život smislenim i blagoslovljenim jest samo strah Božji. A bojati se Boga znači štovati ga, poštivati i osjećati strahopoštovanje pred Bogom. Upravo na ovom strahu izvire i sam život: „Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti.” (Izreke 14,27).

Znači li to da se ničega ne plaši onaj koji vjeruje u Boga, tj. da postane neka vrsta supermana? Ne znači. Svi veliki biblijski likovi su osjećali strah i bili preplašeni zadaćom koju Bog stavlja pred njih. Plašili su se ljudi, plašili su se zla ili su se plašili svoje malenosti i nedostatnosti za velike zadaće koje im je Bog povjeravao pa su pronalazili i isprike kao što je to učinio veliki prorok Jeremija: „A ja rekoh: ‘Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam.’” (Jer 1,6). Sjetimo se ovdje također velikoga sveca Tome Mora koji je imao toliko toga za izgubiti ako se usprotivi kralju Henriku VIII. Naravno da ga je to sve kao čovjeka plašilo. Međutim, prije nego što mu je krvnik odsjekao glavu, rekao je: „Što se mene tiče, umirem kao vjerni podanik kraljev, ali prvo Božji.”

To je ključ za razumijevanje njihove neustrašivosti: više od svega drugoga i više od svih drugih strahova, oni su se bojali Boga. Od svega što su bili, imali i posjedovali, više ih je plašila misao kako bi mogli izgubiti prijateljstvo s Bogom. Nikoga se ne boj osim Boga, poručuje Isus. Jer, Bog je ljubav a „straha u ljubavi nema” (1 Iv 4,18).


Ovaj članak je već objavljen u reviji Svjetlo riječi. Pretplatite se na digitalno i/ili tiskano izdanje revije.
Čitajte prvi i čitajte odmah!

Ključne riječi: bogčovjekljubavstrah