Antropolozi tvrde da se na jelovniku ljudske vrste kruh pojavio relativno nedavno, prije kojih desetak tisuća godina, a koliko je važan ne samo u prehrani nego i kao znak materijalne sigurnosti, vidi se iz uzrečice dati nekome kruh u ruke.
Isus je svoje učenike naučio da mole za kruh svagdanji. U aramejskome, Isusovu materinskom jeziku, kao i u hebrejskome, kruh se kaže lehem, a ta riječ ponekad znači i hrana, pa i meso. Svoj su kruh Grci ispekli kao ártos, i to od glag. korijena koji u drugim indoeu. jezicima znači složiti, graditi, pa je tako blizak s lat. ars – umjetnost. Koliko god ga bili gladni, rijetko ga jedemo bez ičega drugog. Rimljani su svoj kruh – panis, inače istoga porijekla kao i naš glagol peći – najviše voljeli u kombinaciji s igrama: Panem et circenses!, a njihovi vojnici dobivali su ga svaki dan po kilogram. Zajedničko objedovanje u svim je kulturama važan socijalni moment pa je tako u srednjem vijeku nastala riječ compagnon (kompanjon, otuda i kompanija) – onaj s kim se jede kruh.
Germanski svijet ovoga pekarskoga proizvoda očito nije imao u izobilju, jer današnji eng. bread, njem. Brot, nizoz. brood itd. izvorno znače mrva, komadić hrane, ulomak (eng. break, njem. brechen – lomiti).
Osnovnom životnom namirnicom po svoj prilici nisu se razbacivali ni naši slavenski preci: naš pojam kruh u praslavenskome je značio također komadić, kriška, okrajak, a to se značenje zadržalo u većini slavenskih jezika; u bug. pak znači grumen soli, a u ukr. pelud. Pojam hljeb preuzet je iz germanskoga hlaibaz, što je dalo njem. Laib i eng. loaf – hljeb kruha, tj. oblikovan kruh, a nalazimo ga i u grč. klíbanos – glineni krušni kalup. I kolač je dobio ime po obliku – okrugao kao kolo, isto kao keks, što je zapravo množina eng. cake, poteklo od indoeu. *gag – okrugao, isto kao i njem. Kuchen – kolač. Nekima je dobra i palenta, odnosno polenta, i njihova balkanska izvedenica pura: od lat. pollen – pelud, prah, fino brašno, inače istoga porijekla kao i grč. póltos – kaša, te hrv. pepeo.
Nezadovoljnici će uvijek tražiti kruha nad pogaču: možda zato jer je beskvasna, ili jer se peče bez kalupa, izravno na vatri: lat. focus – ognjište, focacea – na ognjištu pečena. Svejedno, ništa neće dokinuti pradavno iskustvo da nema kruha bez motike.