Ovo polje nalazi se u nizu s Fatničkim i Dabarskim poljem, a pripada grupi malih polja s ukupnom površinom 0,69 km2, s nadmorskom visinom od 609 metara. Polje je skoro kružnoga oblika te ga ne možemo orijentirati pravcem pružanja. U samom polju nema vodotokova, a padalinska voda se kratko zadržava jer brzo ponire, te podzemnim tokovima otječe prema slivu rijeke Trebišnjice. Zbog toga je polje suho većim dijelom godine. Ta suhoća ipak nije ostavila ovaj kraj nenastanjenim te na obodu polja nalazimo sela Pađeni, Selišta i Plana.
U geološkom pogledu područje Planskoga polja pripada zoni krša u kojoj dominiraju tipični vapnenci, kao i metamorfozirani vapnenci u tankim slojevima dok dolomite nalazimo samo na malim dijelovima. U manjoj količini na rubovima polja mogu se naći metamorfozirane stijene, breče, nastale drobljenjem i taloženjem vapnenca zbog djelovanja visokih i niskih temperatura na okolnim padinama. Tla u polju su plodne crvenice, nastale sapiranjem humusa u zemlje s okolnih padina tijekom procesa paljenja i sječenja šuma. Tako da crvena zemlja nije tipična crvenica već su to više pirogene crvenice nastale zbog djelovanja vatre. Tu su i drugi tipovi tala, ali većinom oko polja nalazimo mozaike kalkokambisola i kalkomelanosola. Kako je ovo zona izrazitoga krša, u polju je primjetna i površinska kamenitost, a na brdima oko polja nalazimo pored brojnih vrtača i pećine, dok su škrape obrasle oskudnom vegetacijom.
Stabilan hidrosustav
Polje se nalazi na prijelazu submediteranske klime prema kontinentalnoj, s vrlo hladnim i snježnim zimama te toplim i suhim ljetima kada se temperatura popne i preko 40 °C. Kada su u pitanju zimske padaline, pored obilja kiše imamo i snijeg koji zna biti visok te putovi zatvoreni, a zimske temperature padnu i ispod –10 °C. Iako obilne padaline imaju nepovoljan raspored tijekom godine, jer je kasna jesen i zima s najvećim udjelom padalina, dok su ljeta suha i s rijetkim padalinama. Ipak ovo je vrlo stabilan hidrosustav s velikom količinom padalina, koja ide i preko 1500 mm, što rijeci Trebišnjici daje obilje vode. U ovom području imamo dva glavna vjetra, jugo i buru koja nastaje na području Čemernoga i donosi u polje hladni zrak tijekom zime.
U hidrološkom pogledu, polje dolazi u red suhih polja, iako ima obilje padalina. Zato je lokalno stanovništvo podiglo oko polja i u samom polju brojne čatrnje koje su služile za napajanje stoke vodom, ali i za ljudsku uporabu u nepovoljnom dijelu godine.
Fauna i flora polja
Fauna polja je raznolika i brojna. Kada su u pitanju zvijeri, oko polja se mogu susresti vukovi koji su stalni stanovnici planina, kao i čagljevi (šakali) i lisice. Na rubu polja nalazimo i jazavce kao i lasice. U šikarama se također mogu naći srne, iako rijetko, ali su zato divlje svinje redoviti posjetitelji ovoga slabo naseljenoga polja. Ovdje se treba osvrnuti i na gmizavce, među kojima dominiraju smukovi, odnosno veliki gušteri bez nogu, koji se sunčaju na livadama polja. Također, tu su i male gušterice, kao i zelembaći. Od otrovnih zmija najviše ima poskoka, ali i neotrovni smukovi se mogu naći u okolnim šikarama. Ptičji svijet je brojan, kako ptice pjevice, tako i sokolovke. Među sokolovkama su brojni sivi sokolovi i jastrebovi mišari. Nekad su se iznad polja mogli primijetiti i bjeloglavi supovi, ali njih danas nema jer im je kolonija u Buni uništena.
Flora polja i okolnih padina je brojna i bogata vrstama, te nalazimo preko 120 vrsta raznoga bilja. Ipak, pravi ukras okolnih šikara je vrsta grma poznata kao orlovi nokti, a od zeljastih divlja gladiola. Kada je flora u pitanju, oko polja su registrirani veći primjerci hrasta medunca. Ipak na rubovima nalazimo šumarke od hrasta medunca i cera s pretećim grmastim vrstama. Rubovi polja su s oskudnom šumskom vegetacijom koja je tijekom povijesti uništena sječama i paljenjem, kao i ekstenzivnim kozarenjem. Lisnik hrastova i jasena tijekom povijesti su se koristili kao stočna hrana, te je to bio jedan specifičan način korištenja šuma, ali se s tom praksom prestalo krajem šezdesetih godina, te su se te šume obnovile. Te šume u kojima su se sjekle grane za lisnik poznate su kao kamene šume. Bilo je pokušaja da se okolina polja pošumi, o čemu svjedoče brojni ostaci šumskih nasada, većinom crnoga bora. Danas na južnoj padini polja imamo takav nasad, ali i u samom mjestu Plana.
Početkom 21. stoljeća ostalo je relativno malo stanovništva. Ovo polje je tijekom sedamdesetih godina prošloga stoljeća zahvatila depopulacija, kada je brojno stanovništvo otišlo u veće urbane centre, od obližnje Bileće, Gacka i Trebinja, pa do Sarajeva i Beograda. Danas se malobrojno stanovništvo bavi stočarstvom, a sitna i krupna stoka slobodno se kreće poljem i šumom. Ipak polje je živnulo izgradnjom pogona za preradu mlijeka. Danas na rubu polja u Plani postoji pogon za preradu mlijeka Pađeni koji predstavlja pokretačku snagu u obnovi ovoga kraja i povratka stanovništva.
Tijekom povijesti ovo je polje uvijek bilo naseljeno, te tako okolo nalazimo gradine iz ilirskoga razdoblja. Za vrijeme Rimljana poljem je prolazio put koji je povezivao Ragusu s unutrašnjošću. U ranom srednjem vijeku u Plani je bila velika ranokršćanska bazilika. Također u Plani nalazimo i prelijepu nekropolu stećaka. Dolaskom austrougarske polje se povezuje dobrim makadamskim putom s Bilećom, Berkovićima i Gackom, a o tome svjedoči kameni putokaz na raskrižju putova.
Polje Plana i okolna brda tijekom povijesti bila su značajna po proizvodnji škrilja od vapnenca, odnosno metamorfiziranih vapnenaca koji su služili za pokrivanje starih stambenih objekata u Hercegovini. Danas se također otkopavaju škrilje koje se koriste za restauraciju starih kamenih objekata.
