Na temeljima toga samostana redovnici sv. Augustina u 13. st. sagradili su današnji samostan i crkvu sv. Jurja, svoga zaštitnika, po kojemu je mjesto dobilo ime. Već u to doba samostan su zapalili omiški gusari. Od sredine 12. stoljeća nad otokom Hvarom i Sućurjem vladaju razni tuđinci, ponajviše Mlečani.
Iako su Osmanlije pet puta napali, spalili i porušili Sućuraj, zbog turskih zlodjela i nasilja u Sućuraj su se 1646. godine sa svojim narodom doselili fratri iz Zaostroga, a oni iz Živogošća 1647. godine. Zaostrožani su sagradili samostan i crkvu sv. Ante, a Živogošćani samostan i crkvu sv. Križa. Tako su u malom mjestu Sućuraj u 17. st., kao zlatnom vremenu sućurajske povijesti, bile tri župe, tri crkve i tri samostana. U to vrijeme ovdje su boravila tri biskupa, a u crkvi sv. Jurja ukopan je makarski biskup fra Bartul Kačić Žarković. Crkva sv. Ante čuva vrijedne muzejske eksponate.
U 18. stoljeću Sućuraj je u zastoju i nazadovanju, a u prvoj polovici 19. st. veliki broj Sućurana umro je od kuge i „od mizerije”. Siromaštvo i početak masovnoga iseljavanja u inozemstvo uzrokovala je peronospora, bolest vinove loze. Osnovna škola u Sućurju počela je raditi 1817., inicijativom fra Ante Šimića. Nastava se održavala u župnom dvoru. Učitelji su bili župnici. Do 1883. godine čak je i u crkvi službeni jezik bio talijanski. Od sredine 19. st. vrijeme je velikoga uspona i procvata Sućurja koji je dugo godina bio u rukama autonomaša, protivnika sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom.
Nažalost, stara crkva sv. Jurja iz 13. st. srušena je 1896. po naredbi kotarskog poglavarstva u Hvaru. Godine 1897. sagrađena je nova kamena crkva sv. Jurja. Nešto poslije, s Prvim svjetskim ratom prekinut je sav procvat i uspon Sućurja u kojemu je zavladala glad i bolest „španjolica”.
Posljedice jugoslavenstva
Nakon 1918. godine u Sućurju je osnovana jaka projugoslavenska demokratska stranka i zloglasna organizacija jugoslavenskih nacionalista ORJUNA, čiji su članovi vladali općinom Sućuraj sve do 1939. godine. Do tada je hrvatska zastava bila zabranjena. Uvedena je ćirilica kao obvezno pismo. Slavilo se sv. Savu i Vidovdan. Više se učila srpska nego hrvatska povijest. Dokumenti su pisani ćirilicom i latinicom. Zbog preteškoga života u vrijeme Kraljevine Jugoslavije polovica Sućurja se iselila u inozemstvo.
U Drugom svjetskom ratu ovdje uglavnom vladaju Talijani i Nijemci. Stoga su Sućurani masovno otišli u partizane. Otpor je organizirao mještanin Ante Anđelinović po kome se i danas zove ovdašnja škola osmoljetka, ispred koje stoji partizanski spomenik. Godine 1944. anglo-američki strateški bombarderi dva puta razaraju Sućuraj i u njemu samostan i crkvu sv. Križa. Iste godine Nijemci su skoro sve Sućurane protjerali u Bosnu, Slavoniju i druga mjesta. Župniku don Dinku Vrankoviću nudili su da ostane, a on je odgovorio: „Kamo ide moj puk, tamo idem i ja!” Partizani su 1942. zapalili Općinu i u njoj svu općinsku arhivu. Poslije rata komunisti su na Portu (luka) srušili veliki kameni križ, kao i križ na Punti (kraj otoka Hvara) iz 1666. te oštetili ili devastirali sve kapelice. Na Starom groblju oštećeni su nadgrobni spomenici, zabranjene su skoro sve procesije po mjestu, paljenje badnjaka na Portu i paljenje vatara uoči crkvenih blagdana… Zbog smetnji, prijetnji i pritisaka župnik don Dinko Vranković je 1953. morao napustiti župu, iako je tijekom rata između njega i partizana bila „najbolja moguća suradnja”. Ovdašnje kulturno-obrazovno društvo poslije rata zvalo se „Petar Kočić”. Jaki potres 1962. godine rastjerao je Sućurane iz Sućurja. Na ovim prostorima i danas se osjeća jaki miris jugokomunizma te snažni utjecaj globalizma i liberalizma.
Bosanski fratri u Sućurju
Franjevci Bosne Srebrene, ugovorom s hvarskim biskupom Slobodanom Štambukom, 21. listopada 1990. preuzeli su župu Sućuraj na pedeset godina. Kasnije su im, bez ugovora, na neodređeno vrijeme povjerene i župe Bogomolje i Gdinj. Prvi bosanski fratar župnik u Sućurju bio je fra Bogdan Jolić, a potom fra Augustin Tomas. Franjevci su temeljito obnovili razrušeni samostan 1994. godine, a potom i župnu crkvu u kojoj je postavljeno deset vitraja akademskoga slikara Vlatka Blažanovića, a umjetničkih djela ima i u samostanskoj blagovaonici, kao i jedan rimski mozaik. U župi Sućuraj župnik je fra Stipo Marčinković, koji je povjerenik za medije Hvarske biskupije i povjerenik za hrvatski martirologij. U Bogomoljama i Gdinju župnik je fra Augustin Tomas. On boravi u Sućurju i brine se za ekonomiju i administraciju svih triju župa. Bosanske sestre franjevke radile su u Sućurju od 1994. do 2017. godine.
Danas župa Sućuraj broji 200-tinjak stalnih župljana u 90-ak uglavnom staračkih obitelji. U prošloj školskoj godini Sućuraj je imao pet studenata, četiri srednjoškolca i dvanaest osmoškolaca. Župa ima ženski zbor čije članice su vrlo aktivne kao i skupina ministranata i ministrantica.
Najviše se štuju i slave sv. Ante, Gospa od Zdravlja 21. studenoga te sv. Nikola biskup, čiji je veliki brončani kip 2003. godine postavljen na ulazu u luku. Na sve tri svetkovine ide procesija kroz Gornju i Donju Bandu. Svetkovini sv. Ante prethodi pobožnost trinaest utoraka te devetnica. U svibnju se obavlja svibanjska, a u listopadu listopadska pobožnost, poslije koje slijedi osmina za pokojne.
U korizmi se nedjeljom i petkom moli put križa. Obilježava se Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i hrvatskih branitelja te Dan Zrinskih i Frankopana. U školi se na blagdan sv. Ante, sv. Nikole, Dane kruha te za Božić i Uskrs organiziraju prigodne priredbe.
Uoči Božića pali se badnjak u obliku velike vatre. Blagoslov obitelji obavlja se uoči i na svetkovinu Bogojavljenja. Na Veliki petak navečer kroz mjesto ide veličanstvena tradicionalna procesija. Sve obitelji kroz godinu slave svoju krsnicu. Brojne grupe Poljaka dolaze ljeti iz Međugorja i u župnoj crkvi imaju misno slavlje. Ispred crkve organiziraju se razne priredbe, koncerti i izložbe. Sućuraj je u svojoj povijesti imao, a i danas ima, mnogo poznatih osoba. O Sućurju je napisano nekoliko knjiga, od kojih je najpoznatija ona „Na punti Hvara – povijest Sućurja” prof. dr. Nikole Anića.
Imajući u vidu sve što se s hrvatskim narodom ovdje u njegovoj mučeničkoj povijesti događalo, može se reći: „Bogu i precima hvala što je išta ostalo.” Unatoč tomu, Sućuraj je već danas mali turistički raj te ribarsko i maslinarsko mjesto u kojemu je probuđena vjerska i nacionalna svijest i odgovornost. Stoga pjesma poznatoga pjevača iz Sućurja Duška Mucala počinje riječima: „Jedva čekan taj dan, taj divni prekrasni dan, kada ću ponovno ja, doći u Sućuraj… ” Ista pjesma završava riječima: „…i uvik ostat ću tu, u najlipšen mistu Hvara, i uvik ostat ću tu, u voljenom Sućurju.”
