– Zahvaljujmo Bogu i slavimo ga. Ako zahvaljujemo Bogu za primljene milosti, posebno za nadahnuća, onda nam Bog daje nova nadahnuća. Nezahvalnost zatvara vrata Božjoj milosti. Slaveći i hvaleći Boga, čistimo duše i primamo nove poticaje. Zahvalno i radosno srce prima poticaje Duha.
– Težimo za nadahnućima i molimo za njih. Potrebno je uvijek moliti za nadahnuća Duha, a posebno kad smo pred važnim životnim odlukama, kao što je i Isus činio. Kad prolazimo kroz duhovnu pustinju, korisno je da se povučemo u osamu (ili na duhovne vježbe) i intenzivno molimo Duha Svetoga da nam otkrije uzroke te suhoće.
– Donesimo odluku da Bogu nećemo ništa odbiti. Nastojmo biti poslušni Bogu u svemu, i u malim i u velikim stvarima. Nastojmo vršiti Očevu volju u svemu pa će Njegova nadahnuća biti obilnija. To činimo slobodno i s ljubavlju, a ne iz straha.
– Budimo poslušni Ocu i puni povjerenja poput djeteta. Svaka vjernost milosti privlači nove i obilnije milosti. Zato prvo budimo vjerni (poput djeteta) Očevoj volji koja je poznata i bez posebnih poticaja Duha. Očeva volja se općenito pokazuje kroz Božje zapovijedi (Biblija), kroz Crkvene zapovijedi (Katekizam), kroz ono što od nas zahtijeva naše zvanje i zanimanje.
– Predajmo se Božjoj volji koja se očituje i kroz razne događaje. Kad dođu teški i bolni događaji u naš život, onda se možemo buniti protiv Boga, možemo ih prihvatiti pasivno (fatalistički), ali možemo ih prihvatiti slobodno, s vjerom da će Bog taj križ preokrenuti u blagoslov za nas i naše bližnje.
– Borimo se protiv navezanosti na stvorenja. Ne možemo dobiti poticaje Duha ako smo navezani na materijalne stvari (novac), prolazne užitke i svjetovnu slavu (razne ideologije), na svoju „mudrost”. Samo čisto i slobodno srce prima poticaje Duha.
– Njegujmo tišinu i mir u svojoj nutrini. Ako je naša nutrina bučna (od misli, maštanja i riječi) i nemirna (zbog zabrinutosti), onda ne možemo čuti tihi i blagi šapat Duha, koji uvijek govori i djeluje mirno i blago.
– Budimo vjerni i ustrajni u tihoj unutarnjoj molitvi. Bez ove vrste molitve ne možemo donositi odluku da ćemo biti vjerni Božjoj volji. Uđimo u svoju sobu (nutrinu), zatvorimo vrata (svjetovnim brigama) i pomolimo se Ocu koji je u skrovitosti (usp. Mt 6,6).
– Ispitajmo što nam srce govori. Nadahnuća Duha ne dolaze iz mašte i razuma, nego iz dubine srca. Samo osluškujući svoje srce možemo „razlikovati duhove”, možemo razlučiti što dolazi od nas (iz unutarnjih rana), što od demonskih djelovanja (od napasti) a što od poticaja Duha.
– Otvorimo srce duhovniku i ispovjedniku. To će nam pomoći da lakše prepoznajemo i slijedimo poticaje Duha.
