Početna stranica » Na valovima prosvjeda

Na valovima prosvjeda

126 pregleda

Svjedoci smo često organiziranih prosvjeda raznih skupina društva radi postizanja određenih ciljeva. Uglavnom su motivirani egzistencijalnim, ali i svjetonazorskim izazovima. Kao oblik javnoga izražavanja stavova, prosvjedi su zakonski ugrađeni u sustave demokratskih država i mogu se organizirati u punoj slobodi ukoliko nikoga ne ugrožavaju.

U nedemokratskim, autoritarnim ili totalitarnim sustavima, kakav je bio režim bivše države, prosvjede je mogla organizirati jedino vlast i to u vlastitom interesu, a svi drugi bi s takvim pokušajima bili proglašeni „neprijateljima naroda i države” i strogo sankcionirani.

Prosvjed je verbalni ili manifestativni izraz osporavanja određenih događaja, situacija ili konkretne društvene prakse. Manifestira se u različitim oblicima, počevši od individualnoga iskazivanja mišljenja do masovnih demonstracija. Akteri to čine s ciljem da svoje poglede i stavove učine vidljivima, zadobiju utjecaj na javno mnijenje i politiku ili pokušaju direktnom akcijom doći do ciljanih promjena. Prosvjedi dijelom mogu biti ograničeni zakonskim odredbama, gospodarskim okolnostima, društvenim ustrojstvom ili monopoliziranim sredstvima javnoga priopćavanja. Zbog toga mogu prerasti u otvoreni građanski neposluh, poprimiti suptilniji otpor ili utjecati na drugim područjima kao što je sfera kulture ili konačno protestni odlazak u emigraciju. Zbog različitosti mišljenja i oprečnoga gledanja na stvarnost prosvjedi se nadalje mogu pretvoriti u pobunu, ustanak, pa i prerasti u političku odnosno socijalnu revoluciju, što uključuje i nasilje.

Primjer nasilnoga prosvjeda, o kojem je bilo govora na ovim stranicama, jest onaj međunarodnih ljevičarskih antiglobalista, tzv. putujućih prosvjednika, u srpnju 2017. u Hamburgu koji se pretvorio u pravi teror: paljenje auta, razbijanje izloga, pljačkanje… Bilanca: 600 povrijeđenih policajaca, 20 milijuna eura štete!

Okrenemo li se neposredno našoj društvenoj stvarnosti, nije teško zapaziti da su prosvjedi u Bosni i Hercegovini prije svega socijalne prirode (nezaposlenost, socijalna nezaštićenost, bahatost politički privilegiranih, nezakonito bogaćenje, socijalna nepravda…). Sudionici to čine na različite načine, nerijetko blokadom prometnica ili sl., i uglavnom su nenasilni. Ali ne uvijek, na primjer 2014. godine dogodili su se žestoki prosvjedi u BiH kao izraz socijalnoga bunta, koji su završili nasilnim akcijama sudionika. Najlošija je posljedica bila paljenje Arhiva BiH u Sarajevu.

U Hrvatskoj su prosvjedi učestaliji. Uglavnom zbog niskih plaća, upropaštavanja gospodarskih tvrtki, ekološkoga zagađivanja, zapostavljanja branitelja, zbog korupcije u gospodarstvu, pravosuđu, politici i slično.

„Napredni” i „nazadni”

No daleko su više medijski eksponirani svjetonazorski prosvjedni istupi. U novije vrijeme u žiži javnosti bila je ratifikacija „Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji” (kolokvijalno Istanbulska konvencija). U nju je integrirana i „rodna ideologija” koja je izazvala val prosvjeda njezinih protivnika u Zagrebu i Splitu kao i žučne rasprave u javnosti. Protiv Konvencije se izjasnila i crkvena hijerarhija. No, ona je u Saboru ipak usvojena velikom većinom glasova zastupnika. To je inspiriralo čelnika SDP-a da izjavi: Neće nas nazadnjaci vraćati u srednji vijek! Baš tako! Pomodna fraza, česta u propagandi bivšega režima. ‘Povratak’ u srednji vijek bi bio, uostalom, ako (…)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.