Hrvatski mornari zaposleni na brodovima ondašnjih europskih država ubrajaju se među prve Europljane koji su stigli na američku obalu. Tomu svjedoče mnogi pisani dokumenti, ali i drugi dokazi koje treba znanstveno obraditi. Tako se primjerice jedno pleme u Americi zove Croatian Indians – Hrvatski Indijanci. Neki hrvatski mornari stigli su i na obalu Kanade, o čemu svjedoče nadgrobni spomenici iz 15. st. na kojima su napisana njihova imena. Prvi veći dolazak Hrvata u Kanadu bio je u 17. stoljeću kada je na ovim područjima vladala potražnja za dobrim ribarima. A upravo je među Hrvatima bilo poznatih i traženih ribara.
Na „kraj Zzemlje”, odnosno na otok Vancouver koji je ujedno i najveći otok zapadne Kanade, Hrvati stižu dosta kasnije. U 19. stoljeću zabilježen je najveći broj doseljenih Hrvata koji su pristizali kao mornari, trgovci, ribari i rudari, a vrlo brzo postali su većinski stanovnici otoka. Naselili su mjesta Nanaimo, Ladysmith i Wellington te kasnije i Viktoriju.
Nastanak HKŽ Victoria
U hrvatskoj su povijesti 19. i 20. stoljeće zapisani kao stoljeća iseljavanja. Takvo stanje je potaknulo domovinsku hrvatsku Crkvu na skrb o hrvatskim iseljenicima. Stoga su na ovo područje poslani misionari splitske Ffranjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja. Prvi misionar bio je fra Ambroz Budimir. Svoju je misiju započeo u Port Alberni gdje je misionario od 12. do 16. prosinca 1961. godine. Već je tada prepoznata prilika za stvaranje Hrvatske katoličke misije na otoku Vancouver. Istovremeno je Port Alberni pružao mogućnosti zaposlenja te se u njemu nastanio veći broj hrvatskih vjernika.
Od 1964. godine misionarski počinje djelovati i fra Zvonko Radošević, a 1968. godine pridružuje im se fra Bono Prcela. Fra Ambroz je svoje misijsko poslanje u Kanadi završio 1970. godine. Osim navedenih, otok Vancouver povremeno su pastorizirali i fra Miroslav Ančić, fra Pavao Norac – Kevo, fra Dalibor Grčić i drugi. Ggodine 1974. fra Zvonko Radošević biva imenovan stalnim dušobrižnikom Hrvata otoka Vancouver. Svetu misu je 1985. godine slavio u francuskoj crkvi sv. Ivana Krstitelja. Tada su hrvatski vjernici poželjeli imati svoju crkvu te su počeli tražiti lokaciju za njezinu izgradnju. Prvo zemljište je kupljeno 1981. godine po preporuci Josie Kardum, ali gradnja crkve nije bila realizirana.
Početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća stvaraju se prve folklorne skupine. Nedugo zatim je, prema naputcima fra Ljube Krasića, osnovana hrvatska škola. Od ondašnjega ravnatelja ureda za Hrvatske inozemne pastve mons. Stankovića traženo je da pošalje stalnoga svećenika, župnika, što je on i učinio. U župu dolazi fra Ante Jurić, a vjernici nastavljaju tražiti teren za izgradnju crkve koji je uskoro i pronađen zajedno sa zgradom. Tako je dotadašnji centar St. Thomas More postao hrvatska katolička crkva koju je 15. rujna 1985. godine posvetio mjesni biskup Remi De Roo. Za zaštitnika crkve i župe izabran je sv. Leopold Bogdan Mandić, a prvim župnikom imenovan fra Ante Jurić. Tada su počele razne aktivnosti na području župe. Već je sljedeće godine u Viktoriji prvi put organiziran Hrvatski folklorni festival.
Nakon fra Ante kraće su vrijeme službu župnika vršili fra Mate Markota i fra Jerko Ćaleta. Nakon toga župa neko vrijeme ostaje bez svećenika. U tom vremenu su vjernici u crkvi molili Gospinu krunicu, a mjesni biskup zadužuje (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.