Jednoga dana kad je Isus završio s molitvom, jedan od njegovih učenika zamoli ga: „Gospodine, nauči nas moliti” (Lk 11,1). I Isus ih je naučio molitvu Očenaša. Što nas Gospodin uči u Očenašu?
Ako počnemo od kraja Očenaša, shvaćamo da je čak i osoba koja najmanje prakticira vjeru ponekad potaknuta moliti. A ono što potiče tu molitvu je teret zla. Zamislite kako su crkve u Americi bile pune ljudi u danima nakon 11. rujna 2001. Ti ljudi su bili uvjereni da postoji netko tko je veći od zla, i u to su ponajviše vjerovali kroz molitvu. Ne možemo ukinuti zlo, ali Isus nas uči kako da ne budemo sami s tim zlom.
Potrebni su nam susreti s iskušenjem kako bi nam se pokazalo koliko smo slabi. Kušnje nas čiste. U molbi „ne uvedi nas u napast” Isus nas uči da dobro iskoristimo iskustvo kušnje: ne precjenjujmo svoje sposobnosti, ne obeshrabrujmo se i ne očajavajmo. Isus nas uči da prepoznamo granice svoje snage kako bismo se s pouzdanjem mogli povjeriti njegovoj snazi.
Isus nas uči da je oprost srce naše molitve. Moramo tražiti oproštenje i ponuditi oproštenje kao što Otac čini na Kalvariji (Lk 23,34). Ako je Bog ljubav, svijet to upoznaje kroz milosrđe koje oboje prihvaćamo i širimo.
Upućujući nas da tražimo od Boga da nam svaki dan daje kruh svagdanji, Isus nas uči da je svetost ovisnost. Ne možemo biti svoji bez Drugoga. Biti učenik znači biti prepušten božanskoj providnosti, trenutak po trenutak, sa sigurnošću i povjerenjem koji nas hrane kao ništa drugo. Kruh koji ištemo naša je sreća.
Isus nas uči da postoji izlaz iz bijede koja proizlazi iz zaglavljenosti u vlastitim idejama i planovima. Budi volja Tvoja izražava radost predaje Božjim planovima. Učeništvo znači slijediti Drugoga u požrtvovnoj poslušnosti koja je slična njemu.
Moleći molitvu dođi kraljevstvo Tvoje, Isus nas uči da ostavimo po strani preokupacije i borbe vlastite osobnosti koje nas ometaju i odvraćaju kako bi Bog i njegova dobrota mogli vladati u nama. Gospodin nas uči da zahtijevamo strahovito jedinstvo koje je moguće samo u njemu.
Isus nas uči da ne smijemo živjeti prepušteni sami sebi: da smo dio pripadanja, identiteta, Imena iz kojeg crpimo nepogrešivu hranu, blagoslov, red i milost. U Očevu imenu je naše autentično ja. Isus nas uči moliti Sveti se ime Tvoje kako bi nas izdigao iz vlastitih ograničenja kako bismo živjeli u Istini.
Moliti Očenaš znači nasljedovati samoga Isusa dok ulazi u svoju muku (Mk 14,36). Mi smo Božja djeca. Kada se molimo zazivajući Oca, čak ni sve sile pakla koje su se okrenule protiv nas nemaju šanse. Isus nas uči da se povjerimo otajstvu Očeva imena kako bi, zaogrnuti intimnošću s Ocem, stostruka žetva neba bila stvorena u našem ovdje i sada.
(Izvor: Aleteia)
