Početna stranica » Kineski zid

Kineski zid

6 min

Svi zidovi ove velike fortifikacije zajedno su dugački 8851,8 km, na ukupnoj dužini od 2450 km. Ipak suvremeni kineski povjesničari dvoume se oko duljine, koja je vjerojatno bila za 500 km veća

Posjetiti Peking a ne posjetiti Kineski zid koji je od grada udaljen samo 80 km je kao da niste uopće posjetili Kinu. Prilika za posjet ima jako mnogo, bilo da idete s jednom od brojnih turističkih agencija ili da sami organizirate posjet. S turističkim agencijama posjeti se samo zadnji unutrašnji dio zida, dok sam ja samostalno putovao na mandžursku daljnju stranu Velikoga zida. Do toga putovanja i posjeta zidu koje je trajalo cijeli dan nisam mogao ni zamisliti kako je složena ta velika fortifikacijska građevina.

Iz Pekinga sam s društvom krenuo u ranim jutarnjim satima. Po dolasku na željeznički kolodvor vrlo brzo kupujemo povratnu kartu jer je tek 5:30 i malo je turista s našim entuzijazmom. U novom, veoma urednom i luksuznom vlaku vrlo brzo nalazimo mjesto te za nekoliko minuta vlak kreće. Idemo u pravcu sjevera, a vlak brzo prolazi kroz brojna prigradska naselja kod Pekinga, kao i pored brojnih farmi koje su rasute u ravnici oko ovoga megalopolisa. Već po izlasku iz grada, u pravcu sjevera i sjeverozapada vide se planine i brežuljci gdje se nalazi Veliki zid, kako ga naziva lokalno stanovništvo. Već kada se vlak primaknuo tom planinsko-brdskom području na desetak kilometara mogli su se primijetiti manji dijelovi zida. Kako smo se približavali, i on je bio sve vidljiviji. Uskoro u podnožju planine, gdje postoji planinski prolaz, vlak staje. Stigli smo do unutrašnjega dijela Velikoga zida. Ispred nas se vide velike fortifikacije s kulama koje su predstavljale komandna mjesta i carinarnice jer su se tu nalazile kapije u zidu. Nakon nekoliko minuta vlak kreće dalje i uskoro prolazi kroz zid i nekoliko tunela, a s jedne i druge strane doline vide se zidovi i kule te odvojene manje tvrđave i tako u nedogled. Putujemo skoro sat vremena, a i dalje po brdima i planinama oko doline kroz koju vlak ide vidimo samo zidove. Nakon jednoga poprilično dugoga tunela vlak staje – zadnja je stanica.

Izlazimo, a sjeverno od nas pružile su se ravnice Mandžurije. Tu je i vanjski dio Velikoga zida do kojega trebamo prohodati nekih 10 minuta prema jugu. Vrlo brzo stižemo te kroz veliku kapiju kuda su nekada prolazili trgovci ulazimo u povijesni dio zida. Ispred nas je manja komandna tvrđava koju brzo obilazimo, a lijevo i desno oko nas su zidine. Krećemo u avanturu obilaska.

Vrlo brzo ustanovljavamo da je za izgradnju zida uglavnom korišten kamen vapnenac, a za utvrdu granit. Kamen je povezan malterima od vapna i smjese riže i škroba, dok su veliki kutni blokovi vezani lijevanim olovom ili željeznim vezama. Širina zida varira, ali svi kažu da po njemu mogu jahati paralelno 3 jahača ili hodati 6 vojnika, a prosječno je širok 5 do 8 m. S vanjske strane, a na nekim mjestima i s unutrašnje, zid ima vjetrobrane, odnosno zaštitu za vojnike od strijela i vatrenoga oružja. Zid je različite visine, obično je od 10 do 16 m visok, s tim da su promatračke kule na zidu većinom visoke 12,2 m, ali ima i viših, te su prilagođene terenu. Sam zid sastoji se od dva zida (vanjski i unutrašnji), a unutrašnjost između njih načinjena je od drugih materijala (zemlja, pijesak, glina i razni otpaci) i jako je dobro nabijen. U kulama je bila smještena i posada koja je dežurala. Između kula na zidu udaljenost je od 2 strijelometa, te se tako cijeli zid mogao braniti. Gradnja zida pratila je grebene brda i planina, što je bilo jako zahtjevno za tadašnje radnike koji nisu raspolagali teškom mehanizacijom. Na cijelom zidu bilo je oko 25 000 kula. Inače svaka kula imala je i ratne zalihe koje su mogle poslužiti da vojnici izdrže četveromjesečnu opsadu. U kulama su bili smješteni i topovi, vrlo jednostavni ali i opasni u rukama iskusnih kineskih topnika. To je bilo puno prije nego su se topovi pojavili u Europi. Veliki zid je imao i oko 15 000 signalnih tornjeva koji su služili za uzbunjivanje i osiguravali trajnu vezu s Pekingom.

Danas je Veliki zid samo djelomično dostupan te smo nakon hodanja od nekih 5 km duž zida stigli do mjesta gdje se završava taj dostupni dio. Gledao sam u daljinu, a kako je bio jako lijep jesenski dan, vidljivost je bila nekih 25 km te se moglo vidjeti kako se zid gubi u daljini. Treba znati da su svi zidovi ove velike fortifikacije zajedno dugački 8851,8 km, na ukupnoj dužini od 2450 km. Ipak suvremeni kineski povjesničari dvoume se oko duljine, koja je vjerojatno bila za 500 km veća. Također, detaljno smo obišli sve kule koje su se nalazile duž zida. Kada se pak osvrnete oko sebe i vidite kuda ste već prošli te s visine pogledate dolinu iz koje ste se popeli na vrh, vidite svu složenost ove velike fortifikacijske cjeline. Tu je mnogo malih poveznih zidova, dodatnih utvrda i topovskih bastiona, što izgleda jako nestvarno.

Danas je Veliki zid simbol kineskoga jedinstva te najveća kineska turistička atrakcija. Od 1970. godine otvoreni su restaurirani dijelovi zida za turističke obilaske te ga godišnje posjeti oko 10 milijuna turista. Uz ulaz na Veliki zid smješten je i muzej gdje se mogu dobiti osnovne povijesne informacije o zidu. Također, tu su brojne prodavaonice suvenira, kao i dosta malih restorana s izvrsnom lokalnom hranom.


Povijest izgradnje Velikoga zida veže se za drugu polovinu 5. stoljeća prije Krista. To je razdoblje ratova između raznih kineskih carstava, a zbog zaštite jednih od drugih počinje izgradnja brojnih fortifikacija. Prvi dijelovi zida izrađeni su od obrađene gline koju su zbog veće izdržljivosti miješali sa slamom. Tada na zidu radi 300 000 vojnika i 500 000 seljaka, a u kasnijim razdobljima oko 1 800 000 seljaka uz brojne kažnjenike. Zid tada nije bio završen, već se gradnja nastavlja sve do srednjega vijeka, kada se za dinastije Ming upotpunjuje i završava u 17. stoljeću te poprima današnji izgled. Zadnji put je Veliki zid bio u funkciji obrane za vrijeme Drugoga svjetskog rata kada su Kinezi na zidu pokušali zaustaviti japanske napadače.


Ovaj članak je već objavljen u reviji Svjetlo riječi. Pretplatite se na digitalno i/ili tiskano izdanje revije.
Čitajte prvi i čitajte odmah!