Mjesec studeni otvara nam svoja vrata s onima koji su već okusili vječnost – znanim i neznanim svecima i sveticama. Njima se rado molimo, utječemo u raznim potrebama, u njih imamo osobito pouzdanje. Ono što nas na poseban način privlači kod ovih životnih nadahnitelja jest njihova odvažnost i spremnost na žrtvu. Još više iznenađuju primjeri onih mladih ljudi koji su već u ranoj dobi znali da jedino što žele postići jest stupanj svetosti života. Ivan Krizostom kaže kako mu je nevjerojatno zadovoljstvo čitati Djela mučenika (Acts of the Martyrs), i da se njegov entuzijazam udvostručuje kada se govori o ženama mučenicama. I doista, povijest Crkve prožeta je žrtvom mnogih kršćanki, koje su često bile iz uglednih patricijskih obitelji i još u djevojačkoj dobi. Neke od njih su uvrštene i u liturgijske molitve. U Hrvatskom narodu značajno je čašćenje sv. Stošije ili Anastazije († 304.) koja se dugo vremena u Crkvi štovala kao iscjeliteljica i egzorcistica, a jedna je od onih sedam žena koje se spominju u Misnom kanonu i u litanijama Svih Svetih. Zatim sv. Eufemija († 304.), koja je još kao djevojčica podnijela mučeničku smrt. Zanimljivo je da je u njezinoj crkvi, pred njezinim tijelom godine 451. održan Kalcedonski sabor. Na čudesan način je njen sarkofag doplovio do Rovinja, te je postala i njegovom zaštitnicom.
Izuzetno su štovane u kršćanskom svijetu djevice i mučenice sv. Lucija († 303.), sv. Agneza († 304.) čije je ime ušlo u prvu euharistijsku molitvu i u litanije Svih svetih, dok je sv. Barbara (4. st.) jedna od 14 svetaca zaštitnika u nevolji. U novije vrijeme sjećamo se i djevojčice sv. Marije Goretti († 1902.), jedanaestogodišnje mučenice čistoće. Svima njima je zajedničko to što su još u ranoj ili relativno ranoj dobi bile spremne umrijeti za Krista. Ove mlade djevojke i mučenice otvaraju nam stalno isto pitanje: otkud im tolika odvažnost i želja za svetošću života u tim veselim djetinjim godinama i postoji li još u mladim ljudima, djevojkama i mladićima težnja srca za čuvanjem osobnog dostojanstva i svetosti života? Je li novo vrijeme otvrdnulo i zaslijepilo mladima istinske vrijednosti i oduzelo im spremnost za bilo kakav oblik žrtve? Nažalost, u nekim krajevima svijeta možemo vidjeti primjere gdje se mnoge djevojčice izrabljuju i prodaju u roblje. U blizini Mosula, prije nekoliko mjeseci dvadesetak mladih yazidi djevojčica odbilo je služiti ISIL-u kao seksualne robinje i zbog toga su teško kažnjene: zaključane su u željezne kaveze i žive zapaljene i tako su mučenički ubijene braneći svoje dostojanstvo.
U Nigeriji se mnoge djevojčice svojevoljno prijavljuju za samoubojice jer time će ih prestati seksualno izrabljivati (Daily Mail). I dakako, ovo nisu jedinstveni slučajevi u svijetu, ima ih istih ili sličnih na stotine. Zlo je uvijek isto, ono slijedi ritam obreda i ponavlja ih u stoljetnim i tisućljetnim razmacima kaže jedan književnik. Tako i ovi nevini djevojački životi, zlu su trajna i nezasitna meta već tisućljećima. I mladići su također podnosili i podnose različite vrste mučeništva, ali hrabrost malih svetica mučenica je nekako nevinija. U njihovoj slabosti se nalazi njihova snaga. Mogli bi se složiti stoga sa sv. Petrom ili sa sv. Augustinom kada kažu da su žene slabiji spol. S psihološke strane, svaka žena osjećaje za nekog ili nešto uzima mnogo ozbiljnije od muškarca, ona je zbog svojih osjećaja i usredotočenosti na druge, sentimentalnosti, uvijek slabija, ranjivija, ali time i predanija, hrabrija od muškarca u življenju ideala. Tu njena slabost postaje jakost (Ja sam slabost sama – sv. Terezija iz Lisieuxa).
Sv. Petar Alkantarski tvrdi da žene imaju posebnu milost čuti Božji glas te kada im je srce pročišćeno njihovo darivanje postaje herojsko. Upravo je to pročišćeno srce nužno današnjem svijetu, a posebno mladima, da vide jasnoću stvari. U mnoštvu onoga što je danas djeci ponuđeno, teško ćemo pronaći nešto što bi oplemenjivalo njihovo srce i činilo ih zauzetim, odvažnim, radosnim i neustrašivim (poput malih svetaca mučenika) u življenju mladenačke svetosti.
