Početna stranica » Mobiteli zaborava

Mobiteli zaborava

136 pregleda

Mnogi roditelji ne vide ništa loše u tome da njihova djeca provode vrijeme igrajući se na tabletu ili mobitelu. Štoviše, roditelji djeci namjerno „serviraju“ razne zaslone kako bi ih na neki način zabavili i na taj način sebi osigurali potreban mir.

Često se mogu vidjeti jako mala djeca kako gledaju ukočeno u zaslon mobitela. Roditelji djetetu daju u ruke mobitel a oni gledaju u svoje zaslone i tako nitko ni s kim ne komunicira. Sama fizička prisutnost odrasle osobe u životu djeteta ne znači puno ako se ta osoba ne bavi djetetom na primjeren način. Kako će se dijete normalno razvijati, kako će naučiti govoriti, kako će emocionalno sazrijevati ako ne komunicira sa živim ljudima, ako ne čuje glasove, vidi pokrete. Stephen Covey, autor knjige Sedam navika uspješnih obitelji, upozorava: Ne budete li vi odgajali vaše dijete, odgajat će ga netko drugi. I to se upravo događa u današnjem svijetu koji je prepun novih tehnologija u kojima se gube izravni kontakti s ljudima.

Računala, tableti i mobiteli postali su dječja svakodnevica, čijih posljedica možda još uvijek mnogi roditelji nisu svjesni. Roditelj misli – pa meni ne škode sva ta sredstva, dapače, olakšavaju mi rad i komunikaciju, a ne primijete da imaju sljedbenike u svojoj djeci kojoj te naprave doista ne koriste na isti način kao njima. Djeca do treće godine ne bi uopće trebala biti izložena niti televiziji a kamoli računalu, mobitelu ili nekom drugom sredstvu. Djeca ovog uzrasta vide samo svjetleće šarenilo koje im škodi i koje ne razumiju. Brza izmjena slika i sadržaja naporna je za malo dijete. I nakon treće godine, ova sredstva nemaju što raditi u dječjim rukama.

Djeci treba pažnja

Telefon nije izmišljen za zabavu nego za olakšavanje komunikacije. Njegova prvotna uloga bila je revolucionarna – komunicirati na daljinu s drugima, prenijeti poruku, dogovoriti sastanak, poslati vijest. Na žalost danas je uloga mobitela multifunkcionalna. Kao da mu je posljednja svrha telefoniranje, a sve drugo je važnije, slikanje, surfanje, dopisivanje… I što djeca osnovnoškolskog uzrasta mogu naučiti gledajući odrasle kako ovisnički vise o toj napravi i kako nemaju vremena niti za razgovor s najbližima. Djeci ovoga uzrasta trebaju pažnja, ljubav, toplina i bliskost, ukratko – roditeljsko bavljenje njima. Više živog razgovora s djecom, druženja u prirodi, zajedničkih aktivnosti a što manje ekrana bilo koje vrste nesumnjivo je potrebno za zdrave odnose unutar obitelji.

Kada neko otkriće poput mobitela koje je izazvalo čuđenje i divljenje, pokaže i svoju drugu manje poželjnu stranu za svoje korisnike, tada se znanstvenici stanu okupljati i raditi istraživanja kako bi pokušali otkriti kako negativnosti koje se sve više javljaju uslijed učestalog korištenja mobitela, poput ovisnosti, utječu na ljude i njihovo funkcioniranje. Tako je otkriveno da ovisnost o tehnologiji dovodi do slabljenja kratkoročnog pamćenja što onda uzrokuje tzv. ‘digitalnu demenciju’.

Znanstvenici su u Južnoj Koreji, jednoj od tehnološki najnaprednijih zemalja na svijetu, otkrili da sve više mladih ima problema s pamćenjem i razmišljanjem, njih 24%. Tako su i sami mladi u ovoj zemlji pokrenuli akciju 111 (jedan dan u tjednu, jedan sat bez mobitela). Njemački neuroznanstvenik Manfred Spitzer napisao je knjigu istoga naziva Digitalna demencija. On upozorava na to da danas djeca nemaju potrebu pamtiti činjenice i informacije, jer ih u svakom trenutku mogu uguglati i pronaći ono što ih zanima. Nema pojačanog osobnog zalaganja, razmišljanja, truda za pronalaženje podataka, iščitavanja literature, zapisavanja, analiziranja, kritičkog osvrta. Ovaj autor preporučuje da se djeci do 15 godine života (…)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.