Početna stranica » Lonjsko polje- Zeleno srce sred Hrvatske

Lonjsko polje- Zeleno srce sred Hrvatske

151 pregleda

Tolika snaga razdijeli se kroz izvore i rijeke i zagospodari svijetom i planetom. Proključaše dva čudesna vrela, jedno u Alpama, a drugo u Triglavu i spojiše se u jedinstven tok – rijeku Savu.

S granice Austrije Sava kroz Sloveniju stiže u Hrvatsku grleći putem brojne pritoke pa u proljeće i jesen bogato iz korita izlijeva poplavnu vodu i oblikuje raznolike prirodne ljepote u jedinstven krajolik Savske nizine. A kad prigrli Lonju rijeku, tada čudesno stvara golemo jezero s otocima poplavljenih šuma. Nastaje zeleno srce sred Hrvatske i rađa se božanstveni perivoj – Lonjsko polje, stoljetno gnjezdište bijele rode.

Do Lonjskoga polja valjalo je doći i otkriti savske mrtvaje i sokake. Okupati se u rosnoj močvari. Pomirisati šume i livade. Odmoriti se u nebeskom smiraju i upiti miris hrastovih trjemova. I dođoh.

Park prirode

Park prirode Lonjsko polje, jedinstvene flore i faune, smjestio se između Siska i Nove Gradiške, Save i Moslavačke gore, dijelom uz Lonju. Najveće je zaštićeno poplavno područje u Dunavskom slijevu. Obuhvaća polja Lonjsko, Mokro i Poganovo s naseljima uz lijevu obalu Save. U proljeće vode bujaju i plave lijevu obalu Save rađajući močvarnu riznicu staništa i gnjezdilišta rijetkih i ugroženih ptica. To carstvo ptica i najveće mrijestilište šarana u Europi nastanjuju dabar i vidra, jelen i srna, divlja mačka, kornjača, gatalinka, umbra, nežica, crvenorepa bjelica, balavac prugasti, vretenar, ugrožena alpska rozalija…

U poplavnom porječju gdje se smjenjuju pejzaži livada i pašnjaka, nad mozaikom močvarnih staništa, travnjaka lisičjega šaša, šuma lužnjaka i mrtvajama može se susresti orla štekavca i crnu rodu, dok na pašnjacima pasu goveda, autohtone turopljske svinje, konj hrvatski posavac i hladnokrvnjak pokazujući ljudskom oku prizor posljednjega suživota čovjeka i prirode kroz stoljeća.

Planetarni letač – bijela roda

Ovo mjesto su ljudi i ptice otkrili kao Božji dar. Ovdje se ne može zaobići lonjski ponos – planetarnoga letača – bijelu rodu. Oko globusa leti petnaest tisuća kilometara u proljeća se vraća gnijezditi u Lonjsko polje. Puno ih je nebo sredinom ožujka. Žure se zauzeti stara gnijezda. Gnijezde se na krovovima kuća, štala… Neobjašnjiva je veza bijele rode i čovjeka. Ljudi žive pod krovom, roda na krovu. Ljudi je povezuju s prinovom –  Donijela te roda. Krajem ljeta se okupljaju i slave odlazak u želji da se za četiri godine sretno vrate mlađi naraštaji. Jedno je sigurno – rodin život dolazi iz daljina, ispunjava se s nebeskih visina. Divim se rodinu snubljenju i klepetanju; veličanstvenom poziranju dok pozdravlja partnera pri smjeni na gnijezdu: širi krila, naklon glave, lijevo-desno.

Proljeće je. Sve buja i cvjeta. Borba za opstanak riblje mlađi od hlapljive štuke…


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.