Početna stranica » Fra Ante Vučković – Otvoreni Božjem Duhu

Fra Ante Vučković – Otvoreni Božjem Duhu

176 pregleda

Fra Ante Vučković rođen je 1958. u Sinju. U rodnom gradu završio je osnovnu školu i Franjevačku klasičnu gimnaziju. Kao svećenički kandidat Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, filozofsko-teološki studij pohađao je u Makarskoj i Zagrebu, a diplomirao je 1984. godine. Za svećenika je zaređen 1983. u Sinju i zatim pastoralno djelovao u Metkoviću i Münchenu. Ondje je na Filozofskom fakultetu započeo poslijediplomski studij, koji je potom nastavio u Rimu. Akademski stupanj doktora filozofije stekao je 1993. na Papinskom učilištu Antonianum, s doktorskim radom pod naslovom Dimenzija slušanja u Martina Heideggera.

Po završetku studija predavao je na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj, na Antonianumu u Rimu i u međunarodnom bogoslovnom sjemeništu za kandidate Neokatekumenskoga puta Redemptoris Mater u Puli. Bio je dekan KBF-a u Splitu i prodekan za znanost istoga učilišta. Trenutno predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu i na Odsjeku za filozofiju Filozofskoga fakulteta u Splitu.

Sudionik je znanstvenih simpozija, a svoje članke objavljuje u različitim teološkim i filozofskim časopisima na hrvatskomu jeziku. Član je uredničkoga vijeća časopisa Crkva u svijetu i član znanstvenoga vijeća časopisa Nova prisutnost. U franjevačkoj reviji Svjetlo riječi ispisivao je retke kolumne Zapažanje na rubu od 2009. do 2013. godine. U jubilejskoj Godini milosrđa bio je imenovan misionarom milosrđa. Izabran je za pročelnika Franjevačkog instituta za kulturu mira u Splitu, u okviru kojeg se bavi tematikom milosrđa, pomirenja i praštanja.

Katolička karizmatska obnova je mlad pokret koji je relativno brzo prerastao u instituciju s preko 120 milijuna članova. Očito današnji čovjek treba nove načine evangelizacije. Je li on nadišao dosadašnju duhovnost i prakticiranje vjere koje nudi Crkva? Ili je to jednostavno nova stepenica angažiranijega i emocionalnijega rasta u vjeri?

Brzi i veliki rast karizmatskoga pokreta, kako u Katoličkoj Crkvi tako i u protestantskim, odnosno evangeličkim Crkvama pokazuje u svom temelju glad suvremenoga svijeta. Nije dovoljna formalna pripadnost Crkvi i mnoge ne ispunjava samo uigrana pastoralna skrb. Crkva je nastala kao pokret nošen jakim emocijama i nečuvenom egzistencijalnom snagom koja je izvirala iz vjere u Uskrsloga. Nije uzalud Novi zavjet radosna vijest. Od tada više nije moguće isključiti da u bilo kojem vremenu ponovno proradi vulkan koji je jednom promijenio lice zemlje.

Probuđivanje živoga odnosa s Uskrslim prati Crkvu od njezina početka. Širenje karizmatskoga pokreta je povezano i s velikom osamljenošću i otuđenošću suvremenoga čovjeka. Čovjek je biće koje treba druge ljude, a unutar zajednica koje mole i žive od darova Duha postoji i izrazita emocionalna i društvena povezanost članova. Nije nevažno opaziti kako se članovi takvih zajednica međusobno pozdravljaju otvoreno, srdačno, snažnim zagrljajima. Usporedimo li to s formalnim pozdravima iza kojih nema nikakvih emocija, dobit ćemo razliku formalne i žive vjere.

Danas se za Katoličku karizmatsku obnovu radije koristi termin Obnova u Duhu Svetom. Zašto? Je li različit smisao ili naglasak u ova dva naziva?

Promjena imena je…


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.