Početna stranica » Ljubavnici (Dubravko Škurla)

Ljubavnici (Dubravko Škurla)

2 min

Od ljeta 1955. pa sve do smrti Skurla je napisao šezdesetak pjesama, od kojih nekoliko antologijskih, kojima će se probiti u novu poetiku i u hrvatskoj poeziji dotad neistražen pjesnički prostor. Jednu od njih pročitajte u nastavku...

Baštinili smo tijela i
ništa više, dva tijela,
baštinili smo u njima pokrete
ali neodređene,
i čudne struje koje
mogu sažeći.

Sami smo objesili nad uzglavlje
veliko žuto sunce
i ono tako stoji danju
i noću.

Lica su nam suhi suncokreti.


Pjesnik Dubravko Skurla (Škurla) rođen je 4. rujna 1933. godine u Prekom na otoku Ugljanu. U Hvaru, Makarskoj i Dubrovniku pohađao je gimnaziju. U Zagrebu je 1955. godine upisao rusistiku i slavistiku na Filozofskom fakultetu. Umro je 9. svibnja 1957. godine.

Posve atipične sudbine, Skurla je poeta izuzetne snage i impresivna opusa koji bilježi neviđene razvojne skokove, ostao je, u čudnim igrama životnih okolnosti – nezasluženo kao i još neki pjesnici književno zaboravljen.

Slavko Mihalić je posmrtno objavio Skurlinu zbirku pjesama nazvavši je Kameni brid (Zagreb, 1970.). Skurla je već 1950. godine, kad je zbirka i nastajala, postigao punu pjesničku zrelost.


Ovaj članak je već objavljen u reviji Svjetlo riječi. Pretplatite se na digitalno i/ili tiskano izdanje revije.
Čitajte prvi i čitajte odmah!