Sveta Klara se rodila u Asizu 1193. godine u bogatoj plemićkoj obitelji. Otac joj je bio Favarone di Offreduccio, a majka Ortolana. Čim je stasala do djevojačke dobi trebala se, po želji obitelji, bogato udati. No, dirnuta propovijedanjem i načinom života svetoga Franje, izabire život u djevičanstvu, poslušnosti, siromaštvu i klauzuri. Obitelj nije odobravala tu njezinu odluku te je Klara pobjegla iz roditeljske kuće na Cvjetnicu 1211. godine. Klari se pridružila i njezina rođena sestra Janja i mnoge druge djevojke.
Po uzoru na Pravilo koje je sastavio sv. Franjo, Klara je napisala pravilo za svoje sestre koje je potvrdio papa Inocent IV. tri dana prije njezine smrti. Sveta Klara je preminula uvečer 11. kolovoza 1253. godine.
Sljedbenice svete Klare, sestre klarise, Drugi su franjevački red i pojavljuju se u povijesti Crkve kao prvi red bez ikakvoga vlasništva koji je sastavljen od pojedinih autonomnih samostana. U novije se vrijeme samostani sve češće udružuju u federacije pritom nedokidajući autonomnost pojedinoga samostana. Danas u svijetu ima oko 21 tisuća sestara klarisa što predstavlja jedan od najbrojnijih klauzurno-kontemplativnih redova.
Samostan u Brestovskom
Samostan sv. Klare u Brestovskom je jedini samostan sestara klarisa u Bosni i Hercegovini koji je osnovan 11. lipnja 1989. godine na inicijativu Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Ovu je ideju tadašnje provincijsko vodstvo na čelu s provincijalom fra Lukom Markešićem u suradnji s klarisama iz Splita uspjelo realizirati. Nakon toga su stigle četiri sestre iz splitskoga samostana kako bi u srcu Bosne nastavile Klarino djelo.
Povijest samostana nije duga, ali je u zadnjem ratu bila itekako prokušana kada su sestre, oslonjene samo na Božju pomoć, ostale čuvati ovo sveto ognjište. Hrabro i strpljivo su izdržale s vjerom da će ih sv. Klara zagovarati kod Boga baš kao što je svojom molitvom obranila Asiz od navale Saracena.
Samostan danas
Trenutno u samostanu živi osam sestara, a ima i djevojaka koje su pokazale zanimanje za ulazak u naš samostan. Po uzoru na sv. Klaru i sv. Franju nastojimo vjerno živjeti Evanđelje i nasljedovati Krista. Izvor i snaga našega života jesu Euharistija, sakramenti, časoslov i osobna molitva. Svakodnevno njegujemo klanjanje pred Presvetim sakramentom za potrebe Crkve, osobito za svećenička i redovnička zvanja, ali i za naš narod i cijeli svijet.
Dobrovoljno se opredjeljujemo živjeti u siromaštvu, poslušnosti, čistoći i klauzuri. Siromaštvo nas štiti od navezanosti na stvari i navike, dok nas poslušnost osposobljava bolje osluškivati i slijediti Božji glas, a čistoća nam omogućava u potpunosti se staviti na raspolaganje Bogu i bližnjemu. Klauzura očituje naše opredjeljenje da živimo skrivene s Kristom u Bogu kojemu želimo posvetiti nepodijeljeno srce.
Molitva je u samostanu na prvome mjestu, ali prema savjetu sv. Klare sestre su dužne raditi u onoj mjeri u kojoj rad neće prigušiti molitveni duh. Tako se, uz redovite kućanske poslove, bavimo pečenjem hostija, a obrađujemo i vrt u kojemu uzgajamo cvijeće, voće i povrće za svoje potrebe. U skladu s našim mogućnostima, pomažemo svakome tko nam pokuca na vrata, a svaki dan dođe netko preporučiti se u molitve ili zatražiti pomoć. Kroz materijalnu i duhovnu pomoć suosjećamo s ljudima u njihovim životnim nedaćama. Nastojimo s njima razgovarati, saslušati ih i savjetovati. Između ostaloga, odgovaramo i na brojna pisma, te primamo grupe hodočasnika, članove Frame i Franjevačkoga svjetovnoga reda. Naša su vrata svima otvorena.
Jedan dan sestara u samostanu je u potpunosti ispunjen dnevnim redom koji započinje u 05:30 sati, a završava u ponoć. Tijekom dana je organizirano vrijeme za molitvu, svetu misu, obroke, rad, šutnju i rekreaciju. Nedjeljom i svetkovinama više vremena posvećujemo klanjanju pred presvetim, dok svakoga prvoga petka u mjesecu imamo cjelodnevno klanjanje, a svakoga četvrtka u 20 sati slavimo svetu misu i klanjanje otvoreno svima koji žele doći.
Djevojke koje žele stupiti u naš Red trebaju biti punoljetne, emocionalno zrele, te fizički i psihičke zdrave, a mogu nas posjetiti u samostanu, obratiti nam se telefonski ili pismeno.
Pjesma s. Marije Petričević iz Splita, posvećena svečanom otvorenju kuće sestara klarisa u Brestovskom, 11. lipnja 1989. godine:
Ognjište Franje i Klare
Nek’ sunce radosno blista nad ovim obronkom gore.
Nek’ noću svitnjaci plamte, svjetlila svoja ne gase.
I snagom vječnoga sjaja s tminama neka se bore.
Ognjište Franje i Klare, gle, sad u središtu svijeta
odavde proglas slobode na mnoge odjeknu strane.
Sada će ovdje bit’ izvor – vrt divnog mističnog cvijeta.
Mirisat zemlja će ova – prve obnoviti dane…
(Iz Vjesnika Bosne Srebrene, ožujak 1989.)
