Početna stranica » Kladopoljsko jezero

Kladopoljsko jezero

280 pregleda

Kladopoljsko jezero nalazi se na 1380 m nadmorske visine. Dugo je oko 250 metara pravcem jugoistok – sjeverozapad, a široko je 100 m. Dubina jezera varira, ali na najdubljem mjestu je duboko oko 9 m

Ovo je najsjevernije i najzapadnije jezero Zelengorskog masiva koje se smjestilo u jednoj dugoj dolini ispod zapadnih obronaka Lelije koji gravitiraju Neretvi. Jezero okružuju vrhovi Muravska strana (1602 m) i Planinica (1583 m). Inače, cijelo to područje je poznati stočarski kraj s velikim pašnjačkim površinama, a tijekom povijesti je bilo i naseljeno o čemu svjedoče brojni povijesni spomenici, posebno stećci koji su smješteni u nekoliko većih nekropola. Također, tu su i brojni već srušeni objekti koji su služili kao štale za krupnu i sitnu stoku koja se napajala na vodi iz jezera.

Kladopoljsko jezero nalazi se na 1380 m nadmorske visine. Dugo je oko 250 metara pravcem jugoistok – sjeverozapad, a široko je 100 m. Dubina jezera varira, ali na najdubljem mjestu je duboko oko 9 m. Nad samim jezerom dominira stijena s koje se može sagledati sva raskoš jezera. Ta stijena, kao i okolne koje nadvisuju dolinu u kojoj je jezero, ukazuju na njegov glacijalni karakter. Tako je cijela dolina koja se spušta ka Neretvi nastala u ledenom dobu djelovanjem ledenjaka.

Zanimljiv je i sam naziv jezera jer je dobilo ime po brojnim podvodnim komadima drva koji se nalaze u vodi, većinom su to balvani. Pretpostavlja se da je nekada okolina jezera bila okružena šumama koje su isječene, a dio je drveta završio na neki način u jezeru. Druga opcija je da je drvo palo s puta u jezero jer pored jezera imamo mali put koji vodi šumovitim dijelovima Lelije. Inače tu i tamo na određenoj udaljenosti od jezera još možemo primijetiti ostatke nekada bogatih šuma.

Jezero je protočnoga karaktera, voda do jezera dotječe s Martinova izvora koje je udaljeno nekoliko stotina metara od jezera. Ta voda gradi mali vodotok, te se voda kroz brojne meandre spušta do jezera čineći jedan mali muljeviti estuarij, gdje se ujedno taloži sav suspendirani nanos koji nastaje duž ovoga malog toka. Prijelaz preko toga dijela jezera je veoma težak jer je stalno blatan i vrlo lako noga upada u blato, te je veoma teško izvlačiti iz blata. Inače zbog Martinova vrela i samo jezero često nazivaju Martinovim jezerom. Budući da se jezero redovito opskrbljuje svježom vodom, to veoma povoljno utječe na ihtiofaunu. Voda koja utječe u jezero na njegovu sjeverozapadu istječe i spušta se ka Čengića barama gdje mali potok ponire, da bi se kasnije pojavio kao desna pritoka Neretve.

Klima i vegetacija

U klimatskom pogledu jezero se nalazi u zoni planinske klime, ali se dolinom rijeke Neretve do jezera probija i utjecaj mediteranske klime. To se osjeti toplijim i sušim ljetima, ali i dužom vegetacijom. Zime su u ovom području s visokim snijegom i relativno niskim temperaturama. Ljetne temperature se penju do 30 °C, a zimske se ponekad spuste do –20 °C.

Već je spomenuto da šume iznad jezera postoje samo u vidu manjih skupina, odnosno ostataka nekada velikih šumskih površina. Šume su krčene u cilju dobivanja većih pašnjačkih površina koje danas dominiraju s obiljem livadskih vrsta. Tu otvorenost staništa iskoristile su brojne rijetke i endemske vrste grmlja i biljaka pa su našle za sebe idealna mjesta. Među rijetkim vrstama grmlja dominira somina koju nalazimo oko samoga jezera. Na stijeni iznad jezera nalazimo brojne grmiće dalmatinskoga zvonca, jaglace, šaše i druge vrste. I samo jezero je bogato brojnim biljnim vrstama, a oko jezera nalazimo posebno one iz porodice šaša, a od rijetkih vrsta uz obalu jezera nalazimo močvarnu krušćiku. U samom jezeru nalazimo i žute lokvanje koji plijene svojim žutim cvjetovima kada se rascvjetaju. Također, u jezeru je primjetan vodeni orašac, vrsta koju prenose divlje patke i čaplje, te vodi laganoj eutrofikaciji vode kasnijim truljenjem organskih dijelova. Ipak budući da je u pitanju protočno jezero, eutrofikacija nije za sada značajna.

Budući da je jezero protočno te obiluje kisikom, u njegovoj bistroj i čistoj vodi nalazimo potočne pastrve. Zbog toga brojni zaljubljenici u ribolov stižu i do ovoga jezera gdje mogu uživati u skoro iskonskoj prirodi. Inače pastrva za svoj mrijest traži tekuću vodu te uzvodno kreće na mrijest prema Martinovu vrelu ili se spušta u potočić koji izlazi iz jezera. Sama voda je bogata i žabama čija mlađ predstavlja hranu za grabežljive pastrve.

Gmazovi oko jezera su brojni, posebno se mogu na stijenama primijetiti poskoci i šarke, a koje se oko jezera skupljaju u potrazi za plijenom. Od guštera oko jezera nalazimo zelembaće i gušterice.

Ornitofauna je brojna i interesantna, a među grabljivicama oko jezera nalazimo orlove, jastrebove a na pašnjacima i brojne sokolovke. Na samo jezero spuštaju se divlje patke koje dolijeću s obližnje Neretve.

Od krupne faune, sisara, na jezeru su stalni posjetitelji veliki predatori, medvjed i vuk. Na strmim i kamenitim stranama Lelije koje se spuštaju do jezera nekada su gospodarile divokoze, ali ih sada nema, što je posljedica krivolova. Također, uz jezero se mogu povremeno primijetiti i srne, ali one ipak traže šumovite krajeve.

Danas je jezero ugroženo od nesavjesnih izletnika koji iza sebe ostavljaju otpatke. Posebna ugroza su kaptaže Martinova vrela kojima se smanjuje dotok vode u jezero, kao i kaptaža na istoku iz jezera. Ovom drugom smanjuje se razina jezera jer je istok jezera produbljen zbog jačega vodozahvata, a time je razina smanjena za 10 do 20 cm. Ovo je jako nepovoljno djelovalo na ekosustav jezera.


Nedaleko od jezera nalazi se velika nekropola stećaka na lokalitetu Čengića bare koja je uvrštena na UNESCO-ovu listu svjetske baštine, s velikim brojem stećaka koji potječu iz svih razdoblja Bosanskoga kraljevstva.