Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove… pisao je Pablo Neruda u nekom svom trenutku tuge i razočaranja. U trenutku kad čovjek …
Promatrala sam jednom sljedeću situaciju: bakica, malena, zgrbljena do zemlje, prema izgledu i stvarima koje nosi, rekla bih da negdje …
Oni koji se sad smiju, ili nemaju djece ili imaju sreće. Sjećam se proslave naših rođendana u kvartu – „otvoreni“ …
Živimo u brzo, zahtjevno i bezobzirno doba, život na pokretnoj traci pa se i očekivanja, događaji i ljudi smjenjuju u …
I ode čovjek, da se više nikada ne vrati… Ostavi sve nedovršeno, umre. Kraj. Ovozemaljskog života, a onaj drugi…, u …
Jesen mi je oduvijek bila najdraže godišnje doba – bogato, šareno, mirisno i smireno. Toplo i sigurno, utočište, kao povratak …
Osobni automobil, noviji, stariji, ljepši, manje lijep, skuplji, jeftiniji, sa nesporno više ili manje udobnosti, ali i dalje samo sredstvo …
Ljeto sa sobom nosi mobilnost, druženje, više vremena…, pa i za putovanja. Kraća ili duža. Nije bitno čak ni odredište. …
Osobno mislim da ljudi previše vremena ulažu u stjecanje i posjedovanje, ne samo pokretnina i nekretnina, već i ljudi, statusa, …
Kako si? Super, a ti? Da, super? Na što god pomislim, nije baš za pohvalu, najblaže rečeno, ali kao da …
Priđem, ostavim na hrpi sve te volane i kotače i pitam ga mogu li mu pomoći. Zove se Marko. Kaže …
Osjetiš da dolazi u vjetru koji odjednom počinje puhati, u početku vruć i ljepljiv, kao da te netko kažnjava grijanjem …
