Nakon govornih karizmi sv. Pavao navodi tri karizme otkrivenja: riječ spoznanja, riječ mudrosti i razlikovanje duhova. Karizma spoznanja razlikuje se od dara znanja koji nam Duh Sveti daruje u sakramentu sv. potvrde. Karizmatski dar spoznanja jest zapravo riječ spoznaje, riječ otkrivenja do koje dolazimo po Duhu, a ne svojim razumom (usp. 1 Kor 12,6). Naime, Duh nam daje neku spoznaju o Riječi Božjoj, o bližnjemu ili o nama samima, i to radi izgradnje Crkve i proslave Boga. U Starom zavjetu ima mnogo primjera kako pojedini izabranici Božji dobivaju riječi spoznanja i riječi mudrosti, kao što su prorok Daniel i njegova tri prijatelja (usp. Dn 1,17). Nakon Isusovoga uzašašća Duh Sveti dijeli svoje izvanredne darove krštenima po svome izboru i volji. Tako je i s ovom karizmom. Iako je riječ spoznanja rijedak dar, ipak je jako koristan prilikom duhovnih razgovora, za vrijeme sv. ispovijedi i molitve za ozdravljenje i oslobođenje.
Dar spoznanja ili dar čitanja ljudskoga srca imali su mnogi glasoviti ispovjednici, kao npr. Padre Pio. O tomu svjedoče i tisuće pokornika koji su se kod njega ispovijedali. Mnogi su se temeljito ispovjedili, obratili i promijenili život zahvaljujući toj karizmi ovoga sveca. Ova karizma ima značajnu ulogu i u službi ozdravljanja i oslobođenja. Za vrijeme molitvenoga susreta Duh Sveti može uputiti riječ spoznanja za određenu osobu ili za više ljudi. Osoba koja dobije riječ spoznanja, ako je prikladno, uglavnom ovako kaže: Na ovome susretu ima osoba koja… Tada riječ spoznanja prisutnima pomaže ojačati vjeru i otvoriti srca kako bi lakše primili ozdravljenje ili oslobođenje koje im Gospodin želi udijeliti. Nadalje, riječ spoznanja može pokazati dublje uzroke stanja određenoga bolesnika; može pozvati na intenzivniji molitveni život; može ukazati na neki vid Božjega nauma za budućnost osobe na koju se odnosi. Riječ spoznanja često se izriče i pomoću biblijskih slika. Takve slike pomažu osobi na koju se odnose da lakše i slobodnije prihvati poruku. Važno je da se riječ spoznanja iznosi s ljubavlju i poštovanjem tako da osoba kojoj je upućena ne bude pod pritiskom, nego da je prihvati na onaj način kako joj odgovara ili da je odbije u slobodi. Neke riječi spoznanja nisu autentične, nisu od Duha Svetoga. Stoga i ovu karizmu treba provjeravati. Zato se preporučuje, kad god je moguće, da dvije osobe mole u paru za pojedinca jer tada se lakše može provjeriti vjerodostojnost moguće riječi spoznanja. Evo nekoliko primjera primjene ove karizme.
O. James Manjackal, karizmatik iz Indije, dok moli za bolesne na sv. misama ili seminarima, dobiva spoznaju (kroz riječ ili sliku) od koje bolesti tko boluje i onda moli na tu nakanu i javno kaže: NN, Isus te ozdravlja od te i te bolesti… Te spoznaje pomažu bolesnicima da lakše povjeruju da ih Isus ozdravlja od konkretnih bolesti. Časna sestra Briege Mckenna, OSC, dobila je karizmu liječenja nakon što je čudesno ozdravila, ali o tome nikome nije govorila. Na jednom je molitvenom sastanku neki mladić dobio riječ spoznanja da se među prisutnima nalazi osoba koja je zadobila čudesno ozdravljenje od artritisa, ali i dar liječenja te da Isus poziva tu osobu da počne koristiti dar liječenja. Sestra je tada javno potvrdila da se to odnosi na nju, ali se opravdavala da ne može koristiti dar liječenja jer pripada sestrama klarisama, koje ne mogu ići po svijetu. Ipak, poslušavši poticaje Duha Svetoga, zatražila je i dobila dozvolu od svojih poglavarica pa od tada ide po svijetu naviještajući Radosnu vijest i liječeći bolesne u ime Isusovo. O tome piše u svojoj knjizi Čudesa se događaju.