Početna stranica » Iskustvo Božjeg praštanja

Iskustvo Božjeg praštanja

2 min

Objavljuj da je milosrđe najveće Božje svojstvo. Sva djela Mojih ruku okrunjena su milosrđem. (Dnevnik sv. Faustine, br. 301)

Sakrament sv. ispovijedi je u krizi već pola stoljeća, iako se situacija pomalo popravlja. Stoga, poput svojih predšasnika, papa Franjo poziva sve biskupe i svećenike da ponovo otkriju i ožive sakrament pomirenja (obraćenja, ispovijedi, oproštenja, pokore) da bi vjernici pronašli milosrđe i ljubav, savjet i utjehu, ohrabrenje i snagu za rast u svetosti: Stavimo odlučno sakrament pomirenja ponovno u središte, jer omogućuje ljudima izravan doticaj s veličinom Božjeg milosrđa. To će za svakog pokornika biti izvor pravoga duševnog mira. Neću se nikada umoriti u inzistiranju na tome da ispovjednici budu vjerodostojan znak Očeva milosrđa. (Lice milosrđa, 17).

Na dan svog uskrsnuća, Isus je dao apostolima ovlast opraštanja grijeha: Kao što je mene poslao Otac, i ja šaljem vas. To rekavši dahne u njih i kaže im: ‘Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im’ (Iv 20, 22-23). To je prvi dar Uskrsloga svojoj Crk­vi. Apostoli su prenijeli tu ovlast na svoje nasljednike biskupe, a biskupi prenose na svoje suradnike svećenike. Velik je to dar i velika odgovornost. Ponovno otkrivanje i oživljavanje sakramenta pomirenja, najviše ovisi o ispovjednicima, o njihovom stavu i prakticiranju sakramenta pomirenja. Dobri ispovjednici su, prije svega, i dobri pokornici. Sami imaju duboko iskustvo Božjeg praštanja i milosrđa u osobnoj ispovijedi, pa stoga mogu autentično i učinkovito prenositi Božje milosrđe na druge. Dobar ispovjednik je svjestan svoje grešnosti; nikada prvi ne baca kamen osude; strpljivo sluša i savjetuje pokornike; trudi se biti sličan milosrdnom Ocu. Uzor su mu sveti ispovjednici, poput sv. Ivana M. Vianneya, sv. Leopolda B. Mandića i sv. Pia iz Petrelcine.

Dobar pokornik uvijek ima pred očima istinu o svome životu pred Bogom. Svjestan je svoje grešnosti, ali dopušta da ga Bog iznenadi i zadivi, da mu oprosti grijehe i iskaže milosrđe. U poniznosti uočava svoju bijedu, svoju grešnost, ali ima i povjerenja u Božju ljubav i praštanje. Spreman je tražiti oproštenje od milosrdnog Oca ali je istovremeno voljan oprostiti onima koji su ga povrijedili.

U ispovjedaonici se, dakle, rađa istinski mir i milost obraćenja. U sudištu milosrđa čistimo se od najubojitijeg smoga koje ugrožava cijelo čovječanstvo – od grijeha. U ispovijedi se odvija najradikalnije ekološko djelo koje se može učiniti, tvrdi Mauro Piacenza, viši pokorničar.