Početna stranica » Hvaljen budi

Hvaljen budi

218 pregleda

Kad je izabran za papu, argentinski nadbiskup i kardinal Jorge Mario Bergoglio uzeo je ime Franjo po svecu iz Asiza i time pokazao da mu je, kao i Franji, stalo do obnove Crk­ve. Svojoj enciklici od 24. svibnja 2015. dao je naslov po stihu iz Pjesme brata Sunca sv. Franje. Cijela strofa iz spomenute pjesme glasi:

Hvaljen budi, moj Gospodine,

po sestri Zemlji, našoj majci,

koja nas uzdržava i upravlja

i proizvodi razne plodove

sa šarenim cvjetovima i travom.

Papa Franjo je inzistirao da njegova enciklika bude napisana na svakodnevnom talijanskom jeziku, po ugledu na svoga imenjaka Franju Asiškoga, koji je svoju Pjesmu brata Sunca napisao također na talijanskome, točnije na umbrijskom dijalektu. Po toj pjesmi sveti je Franjo postao začetnik talijanske poezije na narodnom jeziku.

Američki teolog Michael J. Schuck, profesor u Chicagu, piše da enciklika Hvaljen budi (Laudato Si’) sadrži najznačajniju promjenu u dosadašnjoj praksi pisanja enciklika nakon enciklike Pacem in terris (1963) pape Ivana XXIII, koji je prirodni zakon uzeo kao moralno mjerilo za opće međunarodno dobro, ali je taj zakon čitao u svjetlu ljudskih prava. Papa Franjo u svojoj enciklici promatra ljudska prava u svjetlu integralne ekologije. Time on ističe da postoji nerazdvojiva povezanost između ljudskoga života u socijalnom sustavu i prirodnoga života u ekosustavu, kratko rečeno, između socijalnoga i prirodnoga života. Time je rečeno: ako su ljudi okrutni prema prirodi, bit će kad-tad okrutni i prema ljudima, a vrijedi i obratno.

Papa Franjo daje do znanja da je njemu vodič i inspiracija sv. Franjo Asiški. On vjeruje da je Franjo primjer par excellence brige za ranjivo stvorenje i primjer integralne ekologije, koju je on živio radosno i autentično. Franjo je obljubljen među krš­ćanima i među nekrš­ćanima. Brinuo se posebno za Božje stvorenje, za siromašne i odbačene. Bio je mistik i hodočasnik koji je živio u jednostavnosti (neposrednosti), u čudesnoj harmoniji s Bogom, s drugima, s prirodom i sa samim sobom. Upravo je Franjo pokazao kako je nerastavljiva povezanost između brige za prirodu, pravde za siromašne, obveze prema društvu i unutarnjega mira.

Sv. Franjo zastupa bratstvo i sestrinstvo svih Božjih stvorenja, i da svako stvorenje ima svoju unutarnju vrijednost, koju ne smijemo uništavati. Priroda na smije biti pretvorena u puko sredstvo za naše interese. Gospodarenje nad prirodom mora imati granice ako ne želimo doživjeti ekološku katastrofu. Već su davne 1944. Max Horkheimer i Theodor W. Adorno pisali u svojoj Dijalektici prosvjetiteljstva kako se oslobođenje od prirode u modernom vremenu pretvorilo u vladavinu nad prirodom, a ta vladavina nad prirodom vodi u vladavinu nad ljudima.

Kod sv. Franje sva stvorenja imaju i sakramentalnu dimenziju jer upućuju na svoga Stvoritelja. Preko ljepote i dobrote stvorenja dolazimo do ljepote i dobrote njihova Stvoritelja. Papa Franjo u svojoj nas enciklici Hvaljen budi poziva da zaštitimo svoju zajedničku kuću, jer cijelo čovječanstvo, poput jedne obitelji, mora težiti za održivim i integralnim razvitkom. Površnost i neodgovornost ljudi i cijeloga čovječanstva dovela je do toga da naša planeta Zemlja postaje sve više ogromna gomila prljavštine. Prema tome, etička refleksija o ekonomskom razvitku treba uzeti u obzir ne samo profit, nego i socijalnu pravdu i održivost okoliša.

Svako Božje stvorenje ima svoju unutarnju vrijednost, neovisno o našoj koristi i pohlepi. Iz toga slijedi da uporabna vrijednost nije glavna vrijednost, jer stvorenja po svojoj sakramentalnoj dimenziji upućuju na Stvoritelja. Papa Franjo pod integralnom ekologijom misli na uzajamnu povezanost svih dijelova i aspekata Božjeg stvorenja, jer je sve povezano sa svojom okolinom: i ekonomija i kultura i svakodnevni život i ljudsko biće. Humana je ekologija neodvojiva od općeg dobra cijeloga čovječanstva. Potreban nam je danas ekološki odgoj i obrazovanje te ekološka duhovnost.