Ovo je jedno od najzanimljivijih povremenih jezera u našoj zemlji koje traje samo nekoliko dana. Nastaje u kasnu jesen, zimu ili rano proljeće kada se na okolnim planinskim vrhovima koji okružuju Nevesinjsko polje tope snjegovi i padaju jake kiše. Ime je dobilo po naselju Biograd koje je smješteno u jugozapadnom dijelu Nevesinjskoga polja. Plavno područje jezera obuhvaća oko 16,64 km², tj. skoro petinu ukupne površine polja. Također, značajni udjel u formiranju jezera ima i cijeli sliv rijeke Zalomke koja se skoro pruža do Gacka. Jezero nastaje na jednoj od najnižih kota ovoga velikog polja, u njezinu jugozapadnom dijelu, na 801 m nad morem. Najveća kota jezera je 838 m te tada izaziva poplave u selu Budisavlje koje je na 13 km od ponora Zalomke gdje voda iz jezera nestaje. Zračna udaljenost tu iznosi 8,7 km. Sam ponor ima kapacitet od 111 m3/s vode, ali za obilnih padalina ne može primiti svu vodu te nastaje periodično jezero.
Pored Zalomke, jezero napaja nekoliko manjih rječica kao što su Drežanjka koja se tijekom pojave jezera ulijeva direktno u njega te Bogodolka. Tu je i nekoliko manjih bujičnih tokova koji su tada aktivni. Ipak najveća količina vode dolazi Zalomkom, kao i direktnim padalinama.
U geološkom pogledu područje pripada zoni krša u kojoj dominiraju jurski vapnenci, dok dolomite nalazimo samo na malim dijelovima oko jezera, s brojnim kraškim fenomenima. U nekim dijelovima koje pokriva jezero nalazimo nanos morene i breče što je posljedica kretanja ledenjaka tijekom glacijacije kada je polje formirano. Svi tipovi tla koji se javljaju u i oko jezera su plitki, suhi i skeletni. Kako je ovo zona izrazitoga krša, u južnom dijelu polja nalazimo brojne ponore i spilje te duboke rasjekline, među kojima su i već spomenuti ponori Biograd i Ždrijelo kojima nestaje voda iz jezera.
Klima
Klima područja u kojem je jezero jest submediteranska planinska s jako hladnim i snježnim zimama te jako toplim ljetima kada se temperatura popne i preko 40 °C, a razlog je otvorenost jugozapadnoga dijela polja prema Jadranskom moru. Kada su u pitanju padaline, kiše su obilne, naročito u jesen i proljeće, a snijeg zna biti visok i do jednoga metra te putovi do sela u polju zatvoreni, a zimske temperature padnu ispod –15 °C. Iako obilne, padaline imaju nepovoljan raspored tijekom godine. Kasnu jesen i proljeće obilježava najveći udio padalina, dok su ljeta suha s rijetkim padalinama te se tada veoma rijetko pojavi jezero. Ipak, ovo je veoma stabilan hidrosustav s velikom količinom padalina – koja je oko 1700 mm – što uvjetuje nastanak jezera, posebno ako su padaline česte i velike nekoliko dana. U ovom području imamo dva glavna vjetra – jugo i buru koja nastaje na području Nevesinjskoga polja tijekom zime. Tako se zna za jakih hladnih bura na jezeru stvoriti led.
Fauna i flora
Fauna oko jezera je raznolika i brojna, ali se i ona povlači prilikom nagloga podizanja vode u jezeru. Ihtiofauna je u jezeru slabo zastupljena zbog vremenskoga razdoblja kada se pojavljuje. Inače, u proljeće bi se mogle u jezeru naći gaovice koje su u zimskom razdoblju u hibernaciji u podzemlju.
Ornitofauna je također rijetka jer jezero kratko traje pa iako je u blizini Hutova blata, jako je siromašna. Razlog treba tražiti u fizičkim karakteristikama jezera te vremenu kada nastaje. Rijetko se na jezeru mogu primijetiti močvarice koje su više vezane za rijeku Zalomku i jezero Alagovac. Kada su u pitanju zvijeri, u šikarama oko jezera se mogu susresti vukovi koji su stalni stanovnici okolnih planina, kao i čagljevi (šakali) i lisice, a povremeno se spuste i medvjedi. Na rubu polja nalazimo i jazavce i lasice. U šikarama se također mogu naći srne i divlje svinje koje su redovito posjetitelji ovoga slabo naseljenoga polja.
Flora je također skromna u usporedbi s tim što sve od flore nalazimo u Nevesinjskom polju. Tako oko jezera nema barskih trava, osim šaševa na malo izdignutijim mjestima uz Zalomku koji se pojave kada je jezero pred samim nestajanjem. Kada je dendroflora u pitanju, u polju nalazimo gajeve izgrađene od hrasta medunca i cera, a kada jezero nadođe oni su na obalama. Uz jezero tako nalazimo i sađene hibridne topole koje se nisu pokazale u ovim ekološkim uvjetima. Na rubnim dijelovima jezera, a najviše na južnim i jugozapadnim obalama, nalazimo termofilnu vegetaciju dok su oko jezera polja s travama za košenje, a mnoga se dok jezero traje nalaze pod vodom.
Prijetnje jezeru
Trenutno glavnu prijetnju ekosustavu ovoga jezera predstavlja izgradnja hidroakumulacijskoga sustava Gornji horizonti jer taj sustav predviđa gradnju kanala za preusmjeravanje voda u Dabarsko polje, ali i duže zadržavanje voda u Nevesinjskom polju. Time bi došlo do disbalansa voda u podzemlju te bi se živi svijet podzemlja ugrozio. Kako bi se vode preusmjerile iz sliva Neretve u sliv Trebišnjice, tako bi se smanjili kapaciteti izvora u dolini Neretve, a posebno izvor Bunice. Pored toga, jezeru su prijetnja i brojne divlje deponije koje su nastale u zadnjih 20 godina širom ovoga polja te kada se pojavi polje, to smeće pluta na vodi.
