Njemački i mađarski plemići su nakon turskog pohoda na Beč 1529. opustošenu i raseljenu zapadnu Ugarsku naseljavali hrvatskim kmetovima. Poslije Mohačke bitke i pada Jajca mnogi su ondje sami potražili spas. Smatra se da se tada iselilo oko 100.000 ljudi. Stvorena je zajednica gradišćanskih Hrvata koji su, iako izolirani od stare domovine, sačuvali svoj pretežno čakavski govor. Nakon raspada Austrougarske monarhije zapadna Ugarska je podijeljena između Austrije, Mađarske i Čehoslovačke.
Gradišćanski Hrvati, koji su pripali Čehoslovačkoj, živjeli su u šezdesetak naselja u zapadnoj Slovačkoj i desetak sela u Moravskoj. Njihovi govori su pripadali srednjočakavskom dijalektu s ikavsko-ekavskim refleksom jata. U gradove su se naseljavali sitni plemići i obrtnici i oni su se prvi asimilirali. Smatra se da su u tim vremenima asimilirani Hrvati ojačali Slovake u odnosu na Nijemce i Mađare i tako odigrali važnu ulogu u oblikovanju slovačke nacije. Od 10 sela u Moravskoj do Drugog svjetskog rata su se očuvala samo tri: Frielištof, Dobro Polje i Nova Prerava, a njihovi žitelji su danas raseljeni po Češkoj.
Gradišćanski su Hrvati živjeli pretežno na selu u dosta zatvorenim zajednicama u kojima je važnu ulogu imala katolička vjera i svećenici koji su njegovali hrvatsku riječ. Svećenici su bili gotovo jedini intelektualci. Osim skrbi za svoj puk isticali su se često književnim radom. Vjerski pisac Tome Jordan rođen je u 19. stoljeću u danas slovakiziranom Rosvaru/Rušovce.
U Slovačkoj su se očuvala samo četiri gradišćanskohrvatska naselja: Čunovo, Hrvatski Jandrof/Jarovce, Novo Selo/Devínska Nová Ves i Hrvatski Grob/Chorvátsky Grob. Čunovo i Hrvatski Jandrof se nalaze uz desnu obalu Dunava južno od Bratislave i u njima je najviše očuvan hrvatski govor. Do l947. pripadali su Mađarskoj. U Novom Selu i Hrvatskom Grobu slovakizacija je bila jača. Najizraženija je bila u Hrvatskom Grobu, lingvistički zanimljivom zbog utjecaja kajkavskog dijalekta. Istraživanja su pokazala da su čakavski i kajkavski dijalekti nekada bili rasprostranjeni istočnije i južnije nego danas.
Čunovo je naseljeno već 1518, a očuvalo se zahvaljujući vjernicima okupljenim oko župne crkve sv. Mihovila. Prvi hrvatski žitelji nastanili su Hrvatski Jandrof 1548. Ovdje je od l924. do 1935. župnikovao poznati gradišćanskohrvatski pjesnik Ivan Blažević. Novo Selo na lijevoj obali Morave zvalo se 1559. godine Hrvatsko Novo Selo. Od l971. ono je predgrađe Bratislave. Istočno od Bratislave ispod Malih Karpata nalazi se Hrvatski Grob naseljen 1552, zanimljiv jezikoslovcima i muzikolozima. Sakupljač narodnog blaga Balint Vujkov uvrstio je 5 grobanskih priča u zbirku pučkih pripovijedaka Cvjetovi mećave. Josip Andrić je radnju romana Velika ljubav smjestio u Hrvatski Grob i skladao Ples slovačkih Hrvata. Ovaj skladatelj i pisac darovao je grobanskoj župnoj crkvi reljef Nikole Tavelića, izrađen od trogirskog mramora.
Kada je 1910. preporoditelj gradišćanskih Hrvata i župnik u Hrvatskoj Kemlji Mate Meršić-Miloradić (1850-1928) pokrenuo Naše novine kao prve novine na hrvatskom jeziku, Hrvati su imali izrazitu većinu u Čunovu (460 od 688 žitelja) i Hrvatskom Jandrofu (520 od 647), relativnu većinu u Novom Selu (1.164 od 2.817) i samo u Hrvatskom Grobu bili zastupljeni s približno 29% (330 od 1.137). Postotak Hrvata u Čunovu je u razdoblju 1961-1970. iznosio 42%, a 1980. bio 16%. Udio Hrvata u Hrvatskom Jandrofu je s 59% pao na 48% između 1961. i 1970, da bi 1980. iznosio 26%. Broj Hrvata u Novom Selu i Hrvatskom Grobu zaustavio se do 1980. na oko 20%.
U Lamoču i Dubravi se još dvadesetih godina prošloga stoljeća govorilo hrvatski. Hrvati iz bratislavske županije, ali i iz Austrije i Mađarske, okupljali su se u Dubravi na dan sv. Kuzme i Damjana. Bivši čehoslovački predsjednik Gustav Husak potječe iz Dubrave, a majka mu je bila Hrvatica iz Lamoča. Žitelji Šenkvica više ne govore hrvatski, ali održavaju veze sa starim zavičajem na Uni i Kupi. Iz Šenkvica su: povjesničar Gabrijel Kolinović (1698-1770), pokretač arhivarstva Martin Juraj Kovačić (1744-1821) i sin mu Josip Nikola.
Hrvati u Slovačkoj se okupljaju s ciljem očuvanja jezika i nacionalne svijesti. Hrvatsko kulturno društvo prvo je utemeljeno u Novom Selu ožujka 1990. Primjer su slijedila i tri ostala naselja, pa sva četiri društva čine Hrvatski kulturni savez. U Novom se Selu od 1989. održava Festival hrvatske kulture na kojemu sudjeluju Hrvati iz različitih zemalja. Osim s Maticom iseljenika i Hrvatskom, sve više surađuju i s Hrvatima u Mađarskoj. Jandrofske jačkarice nastupaju tako i u susjedstvu. U Slovačkoj je organizirana i izdavačka djelatnost. Dr. Vilijam Pokorni iz Novoga Sela istaknuti je kulturni djelatnik. Osim književnosti i etnografije, bavi se i drvorezbarstvom.
Hrvati iz Slovačke i nakon petsto godina još znaju pjevati:
Horvati mi smo brati,
Horvat su otac a i mati,
Horvati smo se zrodili,
Horvati ćemo ostati.
(Kalendar sv. Ante 2006.)
