Biskupi španjolske pokrajine Aragón zauzimaju se za rehabilitaciju protupape Benedikta XVIII. (1394. – 1422./23.). Stoga se žele obratiti vatikanskoj Kongregaciji za nauk vjere, kako izvještava lokalni list Heraldo. Nadbiskup Zaragoze i četiri dijecezanska biskupa njegove crkvene pokrajine podupiru na taj način inicijativu gradske uprave maloga mjesta Illueca u kojoj je 1328. ili 1342. godine rođen Pedro Martinez de Luna y Gotor, koji je kasnije izabran za papu i uzeo sebi ime Benedikt XIII. Gradić Illueca na taj bi način obilježila 625. obljetnicu njegova izbora za papu.
„To je gesta kojom se časti ovoga Papu i mi je pozdravljamo”, stoji u dopisu petorice biskupa o Benediktu XIII. u jednomu pismu gradonačelniku Illuece. Kongregacija za nauk vjere upoznata je s ovom molbom za rehabilitaciju protupape i već im je dostupna sva dokumentacija. U prosincu prošle godine članovi udruge Prijatelji pape Lune, kako ga već stoljećima od milja zovu u njegovu rodnom mjestu, predali više knjiga o protupapi prefektu Kongregacije za nauk vjere. Ova udruga djelatna je u gradu Peñíscola kod Valencije, u kojemu je Benedikt XIII. umro 1422. ili 1423. godine. S druge strane, kardinal Luis Ladaria naveo je kako ima dobar utisak glede ovih njemu uručenih spisa.
Članovi udruge Prijatelji pape Lune smatraju da je osuda Benedikta XIII. kao protupape bila povijesna pogreška. Predsjednik ove udruge Juan Bautista Simó uvjeren je kako je papa Luna bio sasvim pravovjeran Papa koji je djelovao sukladno svojoj savjesti. Kako on tvrdi, bio je mučenik koji svoju najsvetiju dužnost nije zanemario; njegova moralna, akademska i kulturološka čast treba biti obnovljena, a njegova ekskomunikacija poništena. Simó nastavlja kako je Benedikt XIII. bio pravi i vjerni sin Crkve koji se zalagao za autoritet papinstva i protiv koncilijarizma.
Protupapa Benedikt XIII. potjecao je iz aragonskoga plemstva, a studirao je crkveno pravo u Monpellieru prije nego je 1375. godine dobio kardinalsku titulu. U vrijeme zapadnoga crkvenog raskola (1378. – 1417.) bio je najprije na strani pape Urbana VI., ali je kasnije govorio kako njegov izbor nije bio valjan te je s drugim otpalim kardinalima izabrao za protupapu Klementa VII. koji je od 1379. rezidirao u francuskom Avignonu. Benedikt XIII. kasnije je bez ijednoga glasa protiv izabran za njegova nasljednika. Na crkvenom saboru u Konstanzu, kojim je završen zapadni crkveni raskol proglašen je šizmatikom i heretikom. Nekoliko godina kasnije umro je u kraljevstvu Aragon, daleko od očiju crkvene javnosti. Benedikt XIII. bio je protupapa čije je papinstvo najduže trajalo, a smatrao se najutjecajnijim papinim antipodom. Kako bi se naglasilo da protupapa Benedikt XIII. nije u izravnoj nasljednoj liniji sa svetim Petrom, u 18. stoljeću jedan je papa iznova izabrao ime Benedikt, 13. po redu (1724. – 1730.), ako se izostavi protupapu iz 15. stoljeća. Za toga je Benedikta trenutno aktivna kauza za proglašenje svetim. Na istoj crti njihovih imenjaka nalazi se i papa Benedikt XVI. (2005. – 2013.), dakako zanemarujući protupapu Benedikta. Da su se u povijesti stvari drukčije odvijale, papa Ratzinger mogao bi se zvati i Benedikt XVII. (17.)!
