Ovaj grad i njegova višestoljetna katolička tradicija štovanja zaštitnika, vezana uz tri znamenite crkve: Wasserkirche, Grossmünster i Fraumünster, pretrpio je velik udarac tijekom protestantskog pokreta u 16. stoljeću. Predvodnik protestantizma u Švicarskoj bio je Huldrych Zwingli, koji je 1519. godine kao dušobrižnik najveće crkve u Zürichu započeo sa žestokom kritikom Crkve, napadajući središnje istine katoličke vjere. Među ostalim, umjesto slavlja svete mise uveo je službu riječi i posebno se obrušio na kult štovanja svetaca. Posljedica toga bilo je uklanjanje oltara, svetohraništa, slika, kipova, relikvija svetaca, orgulja, zapravo svega što crkvi daje unutarnju ljepotu i olakšava susret s božanskom stvarnošću.
Koračajući kroz crkvu Grossmünster mogao sam osobno osjetiti u što se pretvorio bogoslužni prostor zahvaćen Zwinglijevim reformama. Nalazite se u beživotnom i praznom prostoru, lišenom topline i nježnosti. Kao kad uđete u roditeljsku kuću, a oca i majke već odavno nema! Umjesto da padnete na koljena, poklonite se Kristu u svetohraništu, izmolite Zdravomariju pred Gospinim kipom i čujete zvuk orgulja – najradije biste izašli van. U crkvi Fraumünster, doduše, postojala je alternativa: meditirati ispred vitraja Marca Chagalla i gledati u umjetninu koja bi čovjeka trebala vinuti u sferu duha – pitanje je samo kojega?
Rastuća zajednica vjernika
U ovom gradu, stjecištu različitih naroda, kultura, vjera i običaja koji zajedno žive pod okriljem savršeno uređene države, koja od svojih građana traži i slijepo obdržavanje zakona, smjestila se zajednica hrvatskih vjernika. Oni su u ovoj zemlji pronašli svoj dom. Trude se održati na okupu i ne zaboraviti u dalekom svijetu dvije velike dragocjenosti: vjeru u Isusa Krista i ljubav prema zemlji svojih predaka. Da ne bi postali, kao što se to redovito događa, stado bez pastira koje se brzo rasprši i postane nečijim plijenom, ključnu ulogu već desetljećima u tome ima Hrvatska katolička misija Zürich. Stoga mi je drago što sam, na poziv voditelja ove misije fra Ivana Prusine da održim duhovnu obnovu, imao priliku izbliza upoznati ovu živu i rastuću zajednicu vjernika i djelatnike misije: franjevce Hercegovačke franjevačke provincije i njihove suradnike.
Počeci ove misije, točnije, organizirane duhovne skrbi za naš narod koji je u potrazi za boljim životom dolazio i u Švicarsku, vezan je uz lik i djelo hercegovačkog franjevca fra Lucijana Kordića. On 1953. godine dolazi u Švicarsku na liječenje i tu ostaje. Iste godine u Švicarsku na liječenje stiže i 20-ak Hrvata iz izbjegličkog logora u Trstu. Broj migranata s vremenom raste, a 60-ih godina započinje velik val doseljenika koji u Švicarsku dolaze na privremeni rad.
Iz njegovih zapisa vidljivo je kako fra Lucijan na vlastitu inicijativu preuzima pastoralnu i humanitarnu skrb o njima. Stoga je razdoblje od 1953. do 1961. bilo vrijeme neslužbenog dušobrižništva, a 1963. godine fra Lucijan biva od Rima i službeno imenovan hrvatskim dušobrižnikom za cijelu Švicarsku. Svete mise su se redovito slavile samo u Zürichu, a povremeno i u drugim švicarskim gradovima.
Značajno je da HKM Zürich ove godine slavi 50. obljetnicu svoga postojanja, jer se 1. srpnja 1967. godine uzima kao službeni početak uspostave misije koja se tada još uvijek zvala Hrvatska katolička misija u Švicarskoj. Prema izvješću fra Ljube Krasića, prvoga voditelja HKM u Zürichu, 1967. godine se spominje broj od 4000, a 1969. već oko 13 000 Hrvata katolika u Švicarskoj. Naglim povećanjem vjernika početkom 1972. godine započinju diobe matične misije u Zürichu i s vremenom se dolazi do današnjeg broja od 12 hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj.
(…)
Cijeli tekst iz rubrike S našima u svijetu pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.
