Na blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije papa Franjo je, povodom 150. obljetnice proglašenja sv. Josipa zaštitnikom sveopće Crkve, proglasio godinu posvećenu sv. Josipu.
U apostolskom pismu, Patris Corde, objavljeno 8. prosinca, papa sv. Josipa opisuje riječima: „Ljubljeni otac, otac pun nježnosti, poslušni otac koji prihvaća; otac kojeg resi kreativna hrabrost, marljiv, uvijek u sjeni.”
Nadalje papa piše: „Svatko od nas može u Josipu otkriti – čovjeka koji prolazi nezapaženo, svakodnevnu, diskretnu i skrivenu prisutnost – zagovornika, potporu i vodiča u nevoljama. Sveti Josip podsjeća nas da oni koji se čine skriveni ili u sjeni mogu igrati neusporedivu ulogu u povijesti spasenja. Riječ priznanja i zahvalnosti pripada im svima.
Povijest spasenja razvija se u nadi protiv nade, kroz naše slabosti. Prečesto mislimo da Bog djeluje samo putem naših boljih dijelova, no ipak se većina njegovih planova ostvaruje u i unatoč našoj slabosti. Budući da je ovo dio cjelokupne ekonomije spasenja, moramo naučiti na svoje slabosti gledati s nježnom milošću.
Čak i kroz Josipove strahove djelovala je Božja volja, njegova povijest i njegov plan. Josip nas tada uči da vjera u Boga uključuje vjeru u to da može djelovati čak i kroz naše strahove i slabosti. Također nas uči da se usred životnih oluja nikada ne smijemo bojati dopustiti Gospodinu da upravlja našim putem. Ponekad želimo imati potpunu kontrolu, ali Bog uvijek vidi širu sliku.
Josip je Mariju bezuvjetno prihvatio. Pouzdao se u anđelove riječi. Plemenitost Josipova srca takva je da je ono što je naučio iz zakona ovisno o ljubavi. Danas, u našem svijetu u kojem je psihološko, verbalno i fizičko nasilje nad ženama tako očito, Josip se pojavljuje kao lik poštovanja i osjećaja. Iako ne razumije širu sliku, donosi odluku zaštititi Marijino dobro ime, njezino dostojanstvo i život. U oklijevanju oko toga kako najbolje postupiti, Bog mu je pomogao prosvjetljujući njegov sud.
Često se u životu događaju stvari čije značenje ne razumijemo. Naša prva reakcija često je razočaranje i pobuna. Josip je ostavio po strani vlastite ideje kako bi prihvatio tijek događaja i, tajanstvenim kako su se činile, prigrlio ih, preuzeo odgovornost za njih i učinio dijelom vlastite povijesti. Ako se ne pomirimo s vlastitom poviješću, nećemo moći napraviti niti jedan korak naprijed, jer ćemo uvijek ostati taoci svojih očekivanja i razočaranja koja slijede.
Duhovni put koji Josip za nas prati nije onaj koji objašnjava, već prihvaća. Tek kao rezultat ovog prihvaćanja, ovog pomirenja, možemo početi nazirati širu povijest, dublje značenje. Gotovo možemo čuti odjek Jobova odgovora njegovoj ženi koja ga je nagovarala da se pobuni protiv zla koje je pretrpio: “Hoćemo li primiti dobro iz ruke Boga, a ne primiti loše?” ( Job 2,10).”
U godini posvećenoj zaručniku Blažene Djevice Marije, Apostolska pokorničarna objavila je dekret kojim se vjernicima u Godini sv. Josipa dodjeljuju potpuni oprosti, uz uvjete koji su određeni.
