Početna stranica » Glazba kao terapijsko sredstvo

Glazba kao terapijsko sredstvo

640 pregleda

Glazba je od davnina sveprisutna u životu čovjeka. Uz glazbu se tugovalo, radovalo, slavilo, razmišljalo, lakše se prevladavalo probleme… oduvijek je prisutna kao čovjekov suputnik i kao podrška njegovim osjećajima i svakodnevnim životnim događanjima

Tihana Biloš magistra je defektologije i diplomirana učiteljica. Rođena je u Splitu 1981. godine gdje i danas živi i radi. Višegodišnje radno iskustvo u radu i profesionalnoj rehabilitaciji osoba s invaliditetom stekla je u različitim centrima za odgoj i obrazovanje, a od 2015. godine radi u Centru za odgoj i obrazovanje „Juraj Bonači” u području odgoja, edukacije, re/habilitacije i pružanja usluga psihosocijalne podrške osobama s intelektualnim teškoćama, mentalnim poremećajima i poremećajima ponašanja.

Osnivačica je i predsjednica Udruge „Novi zvuk” kojoj je osnovna djelatnost re/habilitacija osoba s poremećajima intelektualnoga razvoja kroz elemente muzikoterapije, kao i podizanje kvalitete njihova života te inkluzija u širu društvenu zajednicu.

Poštovana Tihana, za početak nam recite na koji način glazbu možemo promatrati kao lijek i terapijsko sredstvo?

Glazba je od davnina sveprisutna u životu čovjeka. Uz glazbu se tugovalo, radovalo, slavilo, razmišljalo, lakše se prevladavalo probleme… u svakom slučaju, glazba je oduvijek prisutna kao čovjekov suputnik i kao podrška njegovim osjećajima i svakodnevnim životnim događanjima.

Upravo je zato potpuno prirodno došlo i do toga da se glazba koristi kao oblik terapije koju nazivamo muzikoterapija. Muzikoterapija predstavlja profesionalnu upotrebu glazbe i njezinih elemenata kao intervencije u medicinskom, obrazovnom i svakodnevnom okruženju, u radu s pojedincima, skupinama, obiteljima ili zajednicama koje nastoje unaprijediti kvalitetu života i poboljšati fizičko, socijalno, emotivno, spoznajno i duhovno zdravlje.

Konkretno, u okviru kreativnoga procesa koji se provodi, sudionici prateći ritam, svirajući različite instrumente, pjevajući, improvizirajući, slušajući glazbu, stvarajući glazbu, analizirajući zvukove, ali i tišinu, potiču obnavljanje, održavanje i poboljšavanje psihičkoga i fizičkoga zdravlja.

Predsjednica ste udruge „Novi zvuk” koja kroz svoje aktivnosti koristi elemente različitih art terapija, ponajviše muzikoterapije. Tko su osobe kojima su namijenjene vaše aktivnosti?

Osobe s kojima mi radimo jesu osobe s intelektualnim i mentalnim teškoćama različitih uzrasta, a radili smo i s grupom gluhih i nagluhih osoba.

Rad se temelji na ritmičkim vježbama kroz koje sudionici, osim što razvijaju osjećaj za ritam, takt i uče o nekim osnovnim glazbenim pojmovima, uče o funkcioniranju unutar grupe i timskom radu.

Osim ovih aktivnosti, korisnici uče svirati instrumente mandolinskoga orkestra – mandoline, mandole, gitare i kontrabas. Rad se bazira na njihovim osobnim interesima pa biramo melodije koje su im poznatije i koje vole slušati privatno, ali ujedno ih upoznajemo i s nekim poznatim svjetskim glazbenim djelima. Tu su uvijek i igre i aktivnosti kojima oni unaprjeđuju auditivnu percepciju, vokalizaciju i sl., a kroz sve to umanjuju njihovu svakodnevnu problematiku kao što je razina stresa, frustracije, tjeskobe, povećavaju se njihove socijalne vještine i dr.

Važni i vrijedni članovi zajednice

Je li moguće da i šira društvena zajednica postane svjesna ove promjene i vrijednosti glazbe kao terapijskoga sredstva?

Ovo je vrlo važno i zanimljivo pitanje pogotovo u kontekstu rada s osobama s poremećajima intelektualnoga razvoja jer se često događa da šira društvena zajednica u velikoj mjeri ne doživljava da su ove osobe jednakopravni članovi društva ili da društvu imaju išta ponuditi.

Ove osobe mogu učiti, raditi, sudjelovati u kulturno-društvenim događanjima, ali ih i kreirati te na taj način doprinijeti raznovrsnosti kulturne scene. Glazbene aktivnosti, pogotovo u našem slučaju, odlično su sredstvo za postizanje ovih ciljeva.

Prezentacijom projekata, kao što su koncerti, plesne izvedbe u suradnji s osobama opće populacije, kazališnim predstavama u lokalnoj i široj zajednici, ove osobe prestaju biti na margini društvenih shvaćanja.

Mi smo ovakve prezentacije organizirali i odaziv je bio jako velik i dobili smo vrlo pozitivne reakcije, a mnogi posjetitelji aktivnosti su potvrdili da su i sami promijenili svoje stavove o osobama s kojima radimo, dok su istovremeno sami sudionici u tim glazbenim aktivnostima pronašli mjesto za sebe i pokazali koliko su važni, koliko su vrijedni i mogu pokazati koliko su uspješni ako im se za to pruži prilika.

Molim Vas, podijelite s nama primjer jednoga takvog kulturno-društvenog događaja koji su članovi Vaše udruge kreirali i u kojem su sudjelovali.

Jedna predstava koju smo napravili bila je, kako smo je mi definirali „inkluzivna predstava o nastanku glazbenog djela”, naziva „Glazbeno šaputanje” gdje su naši korisnici učinili korak dalje i predstavili se ne samo kao glumci i glazbenici već i kao edukatori koji svoje gledatelje poučavaju o tome kako nastaje jedno glazbeno djelo i što ono zapravo jest.

Potrebno je zaista što više ovakvih inkluzivnih događaja koji će mijenjati mišljenja i stavove o vrijednostima i mogućnostima osoba s poremećajima intelektualnoga razvoja, ali i koji će dati priliku ljudima da prepoznaju moć glazbe za svačiji osobni razvoj i napredak.

Kako lokalna zajednica u kojoj radite reagira na radionice koje nudite i javne događaje kojima prezentirate rezultate svoga rada?

Reakcije koje dobijemo uvijek su pozitivne. S jedne strane imamo korisnike za koje vidimo da se uvijek vraćaju i rado se odazivaju na radionice koje im nudimo, što znači i da im odgovara energija i metode kojima radimo. S tim su uvijek usko vezane i reakcije njihovih članova obitelji ili skrbnika kojima je drago što njihova djeca imaju priliku produktivno i kreativno provesti slobodno vrijeme, a istovremeno unaprijediti svoje psiho-socijalno stanje. Ljudi koji se nađu kao publika na događajima koje organiziramo najčešće s događaja odlaze potpuno iznenađeni saznanjem kakve sve kvalitetne i zabavne sadržaje su osobe s poremećajima intelektualnoga razvoja u mogućnosti kreirati. Primjerice, upravo radimo na pripremi još jednoga multidisciplinarnog umjetničkog događaja „Glazba koju crtam”, koji se zapravo nadovezuje na događaj koji sam prethodno spomenula, a podrazumijeva izradu stripa koji će ilustrirati i čiju priču će sastaviti osobe s intelektualnim teškoćama adaptirajući scenarij glazbeno-scenskoga djela „Glazbeno šaputanje”. Ovo spominjem zato što je važno naglasiti da i mi koji provodimo muzikoterapiju, kroz rad s korisnicima, uvijek nanovo učimo i saznajemo o njihovim afinitetima i mogućnostima i bivamo inspirirani njihovom jedinstvenom energijom i željom da se kreativno izraze. Na taj način nas potiču da uvijek idemo korak dalje i da sadržaje koje s njima stvaramo nadograđujemo stvarajući im dodatni prostor da pokažu sve što mogu.

Dobrobiti art terapija

Koje promjene uočavate kod vaših korisnika nakon određenoga vremena sudjelovanja u muzikoterapiji?

U našoj grupi korisnika imamo neke s kojima radimo već nekoliko godina. Od trenutka kada su prvi put sudjelovali u nekoj zajedničkoj aktivnosti do danas, neke od najuočljivijih promjena su te da su unaprijedili svoje radne navike, počeli su lakše i slobodnije komunicirati u grupi i široj zajednici, poboljšala im se koncentracija i razina pažnje. Također, sada primjećujemo da na radionice i nastupe dolaze s puno više samopouzdanja i puno jasnije izražavaju svoje emocije i prepoznaju situacije koje smatraju problematičnima pa time na njih reagiraju ispravnije i manje impulzivno.

Koje su prednosti glazbe kao terapijskoga sredstva u odnosu na neke druge terapijske metode?

Svaka terapijska metoda ima svoje vrijednosti za osobu koja je u procesu rada na sebi. Hoće li osoba izabrati neku drugu vrstu art terapije; likovnu terapiju, terapiju plesom i pokretom, psihodramu ili će izabrati sasvim neku drugi oblik psihoterapije, ovisi o osobi samoj, o njezinim afinitetima, problemu s kojim se susreće i uopće o dostupnosti ovakvih aktivnosti i metoda rada. U današnje vrijeme kad su ljudi izloženi izuzetno visokoj razini stresa, bolestima, traumama, ovakvi oblici rada na sebi doprinose koristi svake osobe. Ono što je važno je da se osoba u procesu rada osjeća ugodno, sigurno i da ima povjerenja u osobu s kojom radi.

Također, važno je naglasiti da kod rada s glazbom osoba ne treba imati nikakvo glazbeno predznanje, posebne glazbene sposobnosti ili talent. Glazba je duboko ukorijenjena u svima nama, nije nam strano sredstvo, pa je utoliko jednostavnije prepuštanje glazbi kao sredstvu rada. Uvijek se bira ona vrsta glazbe koja će biti korisna u poticanju pozitivnih promjena u ponašanju klijenta ili sudionika, mogu je birati i sami sudionici prema svojim preferencijama, okolnostima, potrebama što doprinosi stvaranju intimnosti i ugodnoga okruženja.

Tko sve može imati koristi od muzikoterapije?

Koristi od muzikoterapije mogu imati ljudi različitih socio-ekonomskih položaja, ljudi različitih godina i ljudi različitih kultura – svi oni pozitivno reagiraju na glazbu pa time i na muzikoterapiju. Kad govorimo o muzikoterapiji ona se pokazala posebno korisna u radu s osobama koje su preživjele neku fizičku ili psihičku traumu, u radu s osobama s poremećajima intelektualnoga razvoja, s onima koji boluju od Alzheimerove bolesti ili npr. onima koji trpe kroničnu bol, u radu s ovisnicima, ali i s onima koji pate od poremećaja pažnje ili se bore s tjeskobom i naglim promjenama raspoloženja.

Korištenje glazbe kao terapijskoga sredstva doprinosi poboljšanju ukupnoga fizičkog statusa organizma, poboljšanju pamćenja, socijalnih vještina, opuštaju se mišići, povećava se motivacija korisnika, stimulira se pozitivno razmišljanje i osjećanje, povećava se koncentracija, itd. Različite su prednosti.

Jednostavno, uzimajući u obzir da glazba na jednostavan način dopire do ljudskih emocija, glazba oplemenjuje svačiji život i u tom pogledu trebala bi biti dostupna svima, a njezino korištenje u terapijske svrhe je odličan način da se iz osobe svi skriveni potencijali „izvuku na površinu”.

Postoji li dovoljno razumijevanja za to kolika je zaista potreba za uslugama muzikoterapije i drugih oblika art terapija danas i imate li odgovarajuću podršku za svoj rad?

Centar za odgoj i obrazovanje „Juraj Bonači” u Splitu, u kojem sam zaposlena, trenutno skrbi o 650 korisnika. A to je tek jedan od centara u Splitu. Možete onda samo pretpostaviti koliki je broj korisnika kada bi se u obzir uzeli svi postojeći centri i institucije na području čitave županije ili čitave države. Po podacima Izvješća o osobama s invaliditetom u Republici Hrvatskoj objavljenoga 2017. godine, u državi je registrirano 511 850 osoba s invaliditetom. Svi oni bi u nekom obliku mogli imati koristi od muzikoterapije ili nekoga oblika art terapije. Usluge naše udruge „Novi zvuk” besplatne su za korisnike. Zato nam je od velikoga značaja svaka podrška koju dobijemo kroz realizaciju naših aktivnosti. Tu prvenstveno mislim na podršku stalnih članova tima koji neumorno ulažu svoje vrijeme i znanje u ovu svrhu, a tim uz mene čine učiteljica glazbe Jelena Link i odgojiteljica i pedagoginja Danica Kliškić.

Što se tiče institucionalne podrške još uvijek je oskudna. Grad Split je prepoznao i podržao naše dosadašnje napore inkluzije osoba s intelektualnim teškoćama u širu društvenu zajednicu i na tome smo im zahvalni, ali izgleda da smo još na samom početku puta da i ostale institucije prepoznaju vrijednost i važnost podrške ovakvih terapija za osobe s poremećajima intelektualnoga razvoja, kao i njihova pozitivnoga utjecaja na emotivni status i mentalno zdravlje opće populacije.