Ljudski duh teži za spoznajom svijeta, neprestano traži izvor svoga postojanja. Tako smo se i mi zaželjeli upoznati sa svojim izvorom. Poželjeli su upoznati kolijevku franjevaštva – grad Asiz. Stoga su se dvije frame sa sjevera Bosne, Frama Dubrave i Frama Tolisa, radosno uputile u talijansku regiju Umbriju.
Na Uskrsni ponedjeljak, u večernjim satima, uputilo se 60 framaša iz Dubrava i Tolise sa svojim ujacima prema Padovi. Došavši u jutarnjim satima, uz proljetne sunčane zrake, dočekao nas je i duhovni blagoslov jednog od najdražih svetaca – sv. Ante Padovanskog. Pomolili smo se pred grobom Sveca i pod njegov zagovor stavili svoje živote i potrebe obitelji, prijatelja, dobročinitelja, svojih župa te cijelu franjevačku obitelj. Zatim smo pogledali relikvije te veličanstveno zdanje bazilike te u njoj proslavili svetu misu. Potom smo otišli do svetišta sv. Leopolda B. Mandića, molili se pred njegovim tijelom i promatrajući njegovu ispovjedaonicu i ruku kojom je odrješivao pokornike, promišljali smo o božanskom milosrđu u svetoj ispovijedi.
Nakon slobodnog vremena i šetnje padovanskim ulicama i trgovima, nastavili smo put do Asiza, grada koji je bio naš dom za nekoliko dana. Uvečer toga dana stigli smo u jednu veliku kuću u Costanu, nadomak Asiza, koja je ličila na prvu kolibicu u kojoj su Franjo i njegova braća boravila kada bi se vratili iz grada nakon propovijedanja i rada. Kuća je bila puna braće i sestara, skromna, ali dovoljna da bude ispunjena igrom, pjesmom i radošću rođendanskih slavlja naših troje framaša.
Dana 3. travnja, zajedno smo se uputili u srednjovjekovni utvrđeni grad Asiz gdje smo proveli cijeli dan. Program smo počeli svetom misom u bazilici sv. Franje. Svoje molitve uputili smo Bogu na grobu sv. Franje te razgledali gornju i donju baziliku, zadržavajući poglede na prelijepim Giottovim freskama na kojima je prikazan život sv. Franje. Nakon obilaska bazilike, uputili smo se do obiteljske kuće sv. Franje. koja je u središtu Asiza. Šetajući ulicama zajedno s drugim hodočasnicima, moglo se zamišljati i upijati srednjovjekovno duhovno i kulturološko ozračje u kojem je živio sv. Franjo. U popodnevnim satima, vidjeli smo crkvu sv. Damjana i sv. Klare, a glas Raspetoga s križa sv. Damjana i danas govori: “Franjo, idi i popravi moju Crkvu koja se kao što vidiš ruši!”
Svanuo je i četvrtak, za nas dan potpunog oprosta. Otišli smo do majke svih franjevačkih crkava – Porcijunkulu. Veličanstvena, a ipak tako jednostavna bazilika Gospe od anđela, sakrila je u sebi malu crkvicu koju je Franjo ljubio više nego ijedno drugo mjesto na svijetu. Tamo se uvijek vraćao, tamo je i sestru smrt dočekao. A i mi smo iskusili milost i anđeosku radost zbog čistoće naših srdaca nakon ispovijedi i potpunog oprosta.
Popodne smo već slavili Božić jer smo posjetili Greccio, mjesto prvih jaslica koje je pripremio sv. Franjo. Oduševili smo se tolikim prikazima božićnih jaslica i skromnošću samog svetišta koje uistinu podsjeća na betlehemsku skromnost u kojoj se Isus rodio. Primjeri jaslica pristiglih iz cijeloga svijeta pružili su nam uvid u bogatu katoličku tradiciju i božićne običaje pravljenja jaslica koja se raširila od sv. Franje na cijeli svijet. Svaki kutak tog mjesta bio je oživljen duhom Božića.
Posljednji dan našeg putovanja bio je rezerviran za La Vernu, gdje smo dali i obnovili svoja obećanja kao najsvečaniji oblik prihvaćanja Božjeg i franjevačkog poziva. Nas 60 je izreklo svoje “Evo me!” i odlučilo ići za Isusom po primjeru sv. Franje. La Verna ove godine slavi 800 godina od događaja kada je sv. Franjo primio svete rane – stigme – od Isusa. Zato smo se posebno zadržali u kapeli gdje je sv. Franjo u žarkoj molitvi primio stigme. Te molitve su nas dodatno povezale s duhovnom baštinom i naslijeđem sv. Franje.
Ovo petodnevno hodočašće pružilo nam je priliku da kao franjevačka mladež hodamo stopama sv. Franje, produbimo svoju vjeru i povežemo se kao bratstvo. Iako svega pet dana putovanja, ovo je hodočašće ostavilo neizbrisiv trag u našim srcima.
Mir i dobro!
(Matea Mišković, Frama Tolisa)
