Početna stranica » Fra Arkanđeo Grgić: Robijao dva puta

Fra Arkanđeo Grgić: Robijao dva puta

5 min

Komunističke vlasti su fra Arkanđela prvi put zatvorile 1948, a povod su bile riječi koje je izgovorio u nekoliko propovijedi ljeta te godine u župnoj crk­vi u Lištanima kod Livna. Drugi put je zatvoren 1957.

Mijo fra Arkanđeo Grgić rođen je 25. rujna 1889. godine u Visokom. Osnovnu školu pohađao je u Visokom, Breškama, Šamcu i Tuzli, gimnaziju završio u Visokom, a teologiju u Livnu i Sarajevu. Za svećenika je zaređen 28. siječnja 1912. godine.

Bio je kapelan u Varešu, Kraljevoj Sutjesci, Vitezu, Plehanu i Đakovici. Dužnost vojnog svećenika obavljao je u vrijeme Prvog svjetskog rata (1914-18) na fronti Austrija – Italija. Župnik je bio u Beogradu, Ulicama, Tuzli, Zoviku, Lištanima i Bučićima. Službu gvardijana i župnika obnašao je 1937-42. u Kraljevoj Sutjesci. Osim obnašanja pastoralnih službi godinu dana je predavao njemački i grčki jezik u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, a u Sarajevu je na Teologiji predavao crk­venu povijest i crk­veno pravo. Bio je također nekoliko godina i urednik Glasnika sv. Ante i član Uprave Franjevačke provincije Bosne Srebrene (definitor).

Umro je 3. veljače 1975. godine u Kraljevoj Sutjesci i pokopan na mjesnom groblju.

U vrijeme prije Drugog svjetskog rata isticao se, istina, kao političar. Nu njegovo hrvatstvo nije bilo okaljano ekstremizmom.

Prozivao Partiju u propovijedima

Fra Arkanđela je slobode lišila UDBA iz Livna 20. listopada 1948. godine, piše gorički gvardijan fra Anto Perković 22. listopada 1948. i potom nastavlja:

„Upravi ovog samostana nije poznat razlog hapšenja. Znamo to da je crk­veni život u župi dobro vodio i da ga je narod volio. Prije ovoga dvaput je pozivan na Unutrašnji odsjek na odgovornost. Uglavnom se ticalo čisto crk­venih stvari, kako je nabavljao crk­vene stvari, novac skupljao itd. Drugi put mu je zabranjeno crk­veno pjevanje, ali je odmah rekao da on na to ne može pristati i da će dati pritužbu na vjersku komisiju”.

Prema optužnici koju je 31. siječnja 1949. godine Okružnom sudu u Livnu protiv fra Arkanđela podiglo Okružno javno tužiteljstvo on je bio kriv što je:

„1) dana 22. VIII. 1948. godine u crk­vi u selu Lištanima srez Livno za vrijeme crk­vene svečanosti, pred masom naroda, govorio da su sada na vlasti Partije koje se bore protiv boga i kojim partijama može stati naput samo bog, koji će te Partije dovesti u vrlo težak položaj, jer će izbiti gori rat nego 1941 do 1945 godine, i da će nakon toga rata granuti crk­vi sunce slobode, pa će i njegovi župljani biti tada slobodni,

2) što je istoga dana i na istome mjestu, koreći one koji rade nedeljom i drugim crk­venim praznicima, rekao da bi onima koji bi radili na blagdane bio trud uzalud, jer ni onako nemaju ni odjeće ni obuće,

3) što je na dan 1 avgusta 1948 godine, takodjer za vrijeme mise, u lištanskoj crk­vi, pozivao svoje vjernike da se ne druže sa onima koji se bore protiv boga i da ne hodaju sa njima po noći, podrazumjevajući tu frontovske aktiviste i omladinske rukovodioce, i

4) što je dana 17. X. 1948. godine, isto za vrijeme mise kritikovao učesnike predvojničke obuke govoreći da je sramota da omladina pjeva na predvojničkoj obuci a u crk­vi ne pjeva, pa je pri tom riječ sramota ponovio tri puta.”

U Zenici pravio škafove i burad

Nakon toga je Okružni sud u Livnu, pod predsjedanjem Florijana Sučića, proveo 19. veljače 1949. usmeni javni pretres i istog dana presudio da je fra Arkanđeo kriv te ga osudilo na dvije i pol godine lišenja slobode s prisilnim radom. Proglašen je krivim s obzirom na 1. i 3. točku optužnice, a s obzirom na 2. i 4. točku je oslobođen optužbe. U izrečenu mu se kaznu uračunavao pritvor i istražni zatvor od 20. listopada 1948. godine.

Fra Arkanđeo se žalio na izrečenu presudu Okružnog suda u Livnu. Prema pismu gvardijana fra Ante Perkovića od 11. travnja iste godine „riješene” su žalbe fra Arkanđela Grgića i fra Domina Duvnjaka: prvom je povišeno za šest mjeseci i sada ima tri godine, dok je drugom kazna potvrđena. Obojica su 6. travnja odvedena u Mostar, ali će, misli gvardijan, ubrzo biti prebačeni u Zenicu, što se i deogodilo.

Jer, upravo iz Zenice fra Arkanđeo je pušten uvjetno na slobodu 30. studenog 1949. godine (uvjetni rok mu je isticao 20. listopada 1951.). Nu dok je još boravio u zeničkoj kaznionici radio je na pravljenju škafova i buradi. Zajedno s fra Bonom Ravlićem, fra Dominikom Duvnjakom, fra Mladenom Barbarićem i Mehagom Šahinagićem u jednoj je prostoriji gdje je bila složena daska (trenica) rezao trenicu po mjeri. Bio je vrlo govorljiv. Njegovim dosjetkama nije bilo kraja te su ga zatvorenici rado imali u svome društvu, a pravoslavni su mu predjenuli ime u Aranđeo, što su i drugi zatvorenici ubrzo prihvatili i tako ga zvali.

Kada je izašao iz zatvora fra Arkanđelu je u njegovoj Razrješnici br. 4293 bilo određeno da vrijeme do isteka uvjetnog roka treba provesti u Lištanima odakle je i odveden u zatvor. Nu na molbu uprave bosanske franjevačke provincije Ministarstvo unutarnjih poslova promijenilo je svoju raniju odluku, usvojena je molba provincijalata, i on je smješten u Bučiće.

Fra Arkanđeo je ponovno lišen slobode kao bučićki župnik 11. siječnja 1957. godine. Prvostupanjskom presudom Okružnog suda u Travniku 19. ožujka iste godine osuđen je na dvije godine zatvora, a Vrhovni sud u Sarajevu povisio je njegovu kaznu na četiri godine. Pušten je na slobodu 26. srpnja 1959. godine. Njegovom puštanju na slobodu umnogome je doprinijela i molba franjevačkog provincijalata Bosne Srebrene od 12. travnja 1959. godine. Molba je napisana u povodu, kako stoji u dopisu, četrdesete godišnjice „žrtava i uspjeha radničke klase u našoj domovini”, a s nadom „da će ovo slavlje osjetiti svi naši državljani u bilo kojem pogledu, pa i oni koji su lišeni slobode, te suđeni radi raznih prestupa i sada se nalaze na izdržavanju kazne”. Što se tiče fra Arkanđela, u molbi je posebice naglašena njegova visoka životna dob, imao je tada nepunih sedamdeset godina!