Svetište i samostan Fonte Colombo nalazi se 15 km južno od Rietia na obronku brda Rainerio. Prema predaji Franjo se onamo uputio prvi put 1207. i predahnuvši kod nekoga izvora, iz kojega je vidio golupčiće kako piju, nazvao ga je Fons Columbarum (hrv. izvor golubica ili golubinji izvor) te odatle ime samotištu i okolnom području. U blizini je bila kapelica i samotište na koje su ga vjerojatno upozorili i poklonili mu ga benediktinci iz Farfe. Kapelica je u XVII. stoljeću nazvana Sv. Magdalena, dok se prije zvala Santa Maria. Mjesto se svecu veoma sviđalo jer je posve odgovaralo njegovoj želji za samoćom i odražavalo siromaštvo koje je želio za sebe i svoju braću. Stoga je to mjesto često bilo cilj njegovih povlačenja u samoću, posebno 1223. kad je sastavljao Pravilo te 1226. kad je tamo boravio zbog operacije očiju. Samotište se tijekom stoljeća pomalo proširivalo, ali je ipak ostalo u dimenzijama maloga samostana i među prvima se pridruživalo velikim reformama Reda. Od prve polovice XV. stoljeća ono je mjesto novicijata.
Sastavljanje Pravila nije išlo baš glatko. Franjina je prvotna želja bila jednostavno živjeti po evanđelju. Ne naviještati evanđelje velikim teološkim terminima, nego živjeti ga jasno i bez ikakvih dodataka. Potaknuti njegovim primjerom ubrzo su se Franji pridružili ljudi koji žele živjeti kao on. Kad je grupa narasla do broja dvanaest, kreću u Rim da sam papa potvrdi njihov način života kao crkveni. Kao Pravilo vjerojatno su zapisali nekoliko rečenica iz evanđelja. Tekst ovoga Prvotnog pravila je izgubljen. Ali kakva je svrha pisanja kad je ionako sve u evanđelju? No, kako broj braće raste, postaje sve jasnije da treba imati uređen način života, priznat i odobren od Crkve. Godine 1221. Franjo je napisao pravilo koje nije naišlo na odobravanje u Rimu pa se i naziva Nepotvrđeno pravilo.
U rujnu 1223. Franjo dolazi u Fonte Colombo s bratom Leonom i još nekim drugima. Tom prigodom sastavlja konačni nacrt Pravila napisanoga za svoju braću, koje je napokon odobreno 29. studenoga 1223. od pape Honorija III., a koje vrijedi i danas za svu manju braću. Sveti Bonaventura u svom životopisu o Franji piše (u LM IV, 11:1084): „Prvo pravilo reda zapravo je bila zbirka riječi iz Evanđelja i to vrlo opsežna. Stoga, kad ih je želio sažeti za potvrdu, otišao je s dvojicom drugova (…) na brdo, gdje ih je (…) dao zapisati kako ga je Duh Sveti poticao tijekom molitve.” Iz te zgode proizlazi izraz franjevački Sinaj. Fonte Colombo, mjesto gdje je Franjo od samoga Boga primio pravilo, svoj način života – baš kao što je Mojsije primio ploče s Deset zapovijedi na gori Sinaj.
Osim toga Fonte Colombo je svjedok patnji i bolesti sv. Franje. Na svom putovanju u Svetu Zemlju Franjo je zadobio upalu oka od koje je gotovo oslijepio. Početkom 1226. u Fonte Colombu bio je posljednji pokušaj da se riješi ove teške bolesti. Užarenim željezom liječnici su mu više puta bez anestezije pokušavali spaliti žile (postupak kauterizacije) između ušiju i očiju kako bi mu oslobodili pritisak na oči, no bez velikoga uspjeha. Franjevački izvori pripovijedaju da se Franjo, suočen s ganućem i bijegom braće na početku strašne operacije (zapravo pravoga mučenja), dok je liječnik grijao željezo, obratio sestri vatri moleći je da ublaži svoju žestinu. I vatra je poštedjela Franju od boli na veliko čuđenje braće i liječnika.
Još je jedan zanimljiv detalj iz ovoga samotišta i svetišta. Svatko tko posjeti kapelu sv. Magdalena primijetit će jednostavno crveno slovo „T” na otvoru prozora lijevo od oltara. Znak tau (T) Franji je posebno drago slovo grčkog alfabeta jer ga je podsjećalo na Kristov križ i znak izabranika prema Otkrivenju. I prorok Ezekiel i Knjiga Otkrivenja spominju ga kao znak odabranih koji će biti na čelu spašenih na posljednjem sudu. Toma Čelanski piše (3 Čel 3): „Njemu (Franji) prije svih drugih slova bio je poznat znak Tau. Samo s njim ovjeravao je svoje poslanice; njime je posvuda oslikao zidove i ćelije.” Znak tau (T) postao je prepoznatljivim i zaštitnim znakom franjevačkoga pokreta.
