Kad bi tko tragao za nekim vrijednim predmetom iz vremena renesanse (15-16. st.), teško da bi i u snu pomislio na Bosnu. Bosna je stoljećima bila pod osmanlijskom vlašću i tokom tih dugih godina katolici nisu mogli izmijeniti ni dasku na krovu bez teških dadžbina za dozvolu i bez mita ili korupcije. Pa ipak je jedan mađarski rodoljub upravo to učinio. Bio je to Benjamim Kállay, koji je sedamdesetih godina prošlog stoljeća bio austrougarski konzul u Beogradu. Godine 1874. došao je u Fojnicu i u franjevačkom samostanu razgledao muzejske predmete pa mu je oko napose zapelo za divnu misnicu zlatne boje, na kojoj je – uz ostalo – bio utkan i mađarski državni grb. Njegovim nastojanjem odnesena je ta misnica na izložbu u Mađarsku. Desetak godina kasnije Mađari su upotrijebili svoj upliv kod cara Franje Josipa, koji je otkupio tu misnicu pa je ona prenesena u dvorsku kapelu u Budimu. No prije nego što kažemo što se pronašlo, potrebno je najprije da taj neobični predmet opišemo.
To misno odijelo napravljeno je od brokatnog baršuna a izrađeno je od pozlaćenih srebrenih žica, dijelom u glatkom tkanju, dijelom s petljama; na njemu je utkan i grb u bojama. Kad se gleda s leđa, dugo je 138 cm.
Pri dnu misnice prikazana je raskošna renesansna posuda s hrpom šipkovih jabuka. Iz nje, na jednu i na drugu stranu, izlazi po jedan rog obilja, puni šipkovih jabuka, krušaka i lišnjaka. Na tim rogovima stoje dva prekrasna, vrlo živo prikazana orla, s krilima iznad zdjele. U gornjem dijelu prikazan je gusto spleteni vijenac od plodova i lišća, na četiri mjesta svezan vrpcama, kojima s krajevi s resama dvaput povijaju. S obje strane izlaze iz vijenca još dvije olistale grane s ružama. U sredini vijenca nalazi se kraljevski državni grb Matijaša Korvina, razdijeljen u četiri polja se četiri manja grba živih boja. Lijevo gore nalazi se grb Mađarske, lijevo dolje grb Dalmacije (tri okrunjene lavlje glave na modrom polju), desno gore nadbiskupijski križ s dvije poprečne grede, i desno dolje grb Češke. Na sastavku tih grbova stoji obiteljski grb kralja Matijaša: crni gavran na zlatnom polju, koji ima prsten s dragim kamenom u kljunu; prikazan je lik „gavrana“, jer su se Hunyadijevi latinski nazivali „korvini“, što znači „gavranovi“. Prednja strana misnice daleko je manje zanimljiva; sastavljena od tri komada ali istog tkiva. U sredini se nalazi omanja vaza s plodovima a iznad nje vodoravno položena grana oko koje se ovijaju grančice s lišćem i svjetovima. Ispod nje je prikazana kerubinska glavica s geometrijski ili stiliziranim ukrasima. Pri vrhu i pri dnu šire se na obje strane rog obilja s plodovima.
Odakle potječe to raskošno misno odijelo i zašto su na njemu stavljeni ti grbovi? To je misnica skrojena od zavjese na prijestolju kralja Matije (1458-1490). Da je to tako vidi se iz preostalog dijela te zavjese. Kad su 1887. usporedili Fojničku misnicu s jednom zavjesom u posjedu grofova Erdödy, otkrili su da se ona s njom potpuno poklapa, osim što se na onoj zavjesi nije vidio malo prije opisani državni grb. Znalo se da ta zavjesa potječe s Matijaševa prijestolja a ranije je pripadala kardinalu Bakóczu; ovaj ju je vjerojatno dobio od Matijaševa sina Ivana Korvina i na nju stavio vlastiti grb. Kad su skinuli taj našivak, ukazao se ispod njega kraljevski grb, sasvim isti kao i na misnici.
Gdje je rađena ta divna tkanina? Rađena je u Firenzi, u drugoj polovici 15. stoljeća (iza 1476.), očito po narudžbi samoga kralja Matije, koji je htio da se na tom platnu izveze državni i njegov obiteljski grb i utka na veliki brokat. Nacrt za čitavo tkivo napravio je Antonio Pollaiuolo, veliki talijanski kipar i slikar 15. stoljeća.
Zagonetku predstavlja kako je od kraljevske prijestolne zavjese napravljena misnica i kako je ta misnica došla u Fojnicu? Vjerojatno je sam kardinal Bakócz dao da se napravi od te prekrasne tkanine misnica pa je onda on, ili – što je mnogo vjerojatnije – neki od njegovih nasljednika, poklonio nekom bosanskom biskupu, iza kojega je pripala fojničkom samostanu. Što je i kako je uistinu bilo, toga vjerojatno nikada nećemo saznati. U svakom slučaju bio je to uistinu kneževski dar i zbog svoje ljepote i zbog izuzetne starine. Jer, kralj je Matijaš jedan od najsvjetlijih likova na ugarskom prijestolju, koji se isticao i kao vrlo sposoban vojskovođa, i kao vrlo dobar upravnik, i kao veliki promicatelj umjetnosti. Ne zaboravimo da je na Matijinu dvoru radio i naš kipar iz Trogira Ivan Duknović, koji je – između ostalog – izradio i kipove kralja Matije i žene mu kraljice Beatrice. Matijin je otac proslavljeni János Hunyadi, u pjesmama poznat kao Sibinjanin Janko.
Koliko Mađari cijene ovu misnicu, moglo se vidjeti prilikom izložbe renesansne umjetnosti u Mađarskoj, koju su priredili u dvorcu Schallaburg u Donjoj Austriji 1982. godine. Izložba je bila smještena u 23 dvorane, a kao naslovnu sliku blizu metar visokog plakata i kao naslovnu stranu kataloga, uzeli su upravo Fojničku misnicu. Očigledno su je smatrali jednim od najljepših djela u tom mnoštvu drugih umjetničkih djela, skupljenih iz cijele Mađarske za tu svrhu. Danas se ta misnica nalazi u Mađarskom narodnom muzeju u Budimpešti, inventarski broj 81/197.
