Apostoli su bili Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan, brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda (Mt 10,2-4). Nakon Jude među apostole je izabran Matija (usp. Dj 1,23-26). Osim sv. Ivana, svi apostoli su doživjeli mučeničku smrt, kako spominje i crkveno-pučka pjesma:
Dvan’est apostola,
jedanaest mučenika,
deset Božjih zapovijedi,
devet korova anđeoskih,
osam nečistih duhova,
sedam Gospinih žalosti,
šest voda kamen nosi,
pet je rana na Isusu,
četiri su evanđelisti,
tri su tajne,
dvi zapovidi ljubavi,
jedan križ slavni i Bog jedini
koji nas čuva i brani.
Narodna predaja
Vrlo čest lik u predaji je sveti Petar. U narodu se može čuti izreka Koštalo ga k’o svetog Petra kajgana! (ili Prisjelo mu k’o svetom Petru kajgana!). Objašnjenje za tu izreku nalazi se u narodnoj priči. Kada su Isus i sveti Petar hodali zemljom, nakon dugoga hodanja bez hrane i vode naiđu na jednu kuću u kojoj je bila jedna žena. Rekli su joj da dugo hodaju i da su gladni i žedni te ju pitali ima li im što dati. Žena im dadne vode, a za jelo je imala samo nekoliko jaja koja je morala ostaviti mužu kada se umoran i gladan vrati s polja. No, kako su joj se gosti učinili dobri i vidjevši da su iscrpljeni od puta, odluči im napraviti kajganu.
Kada su pojeli, otišli su odmoriti. Isus je legao na krevet, a Petar uz krevet. Kada je čovjek došao kući, čuo što je žena napravila i da sada nema što jesti, pobjesnio je, uzeo štap i ušao u sobu i istukao onoga koji je ležao uz krevet, tj. svetog Petra. Tukao ga je tako da mu se štap slomio pa je izišao vani po novi. Za to vrijeme Isus i Petar zamijene mjesta, da ne tuče samo njega jer je i on jeo kao i sveti Petar – Isus legne uz krevet, a sveti Petar na krevet. Kada se muž vratio, stao je uz krevet i pomisli da neće više tući onoga koji je ležao uz krevet kako ne bi onaj što leži na krevetu prošao nekažnjeno pa ga stane tući. Tako je sveti Petar zbog kajgane dvaput dobio batine.
Apostole spominje i velika Isusova krunica u kojoj se, ovisno o verziji, moli 33 Očenaša, pet Zdravomarija, Vjerovanje, pet puta Slava Ocu, a kod pokojnih Pokoj vječni. Opsežna je i rijetki je kazivači znaju napamet. Neki kazuju kako su je naučili tek nakon što su nekoliko dana postili, dok je nekima pomagala u najtežim životnim trenucima. Svaki Očenaš i Zdravomarija sadrže otajstvo iz Isusova života – od rođenja do uzlaska k Ocu. Prije molitve Apostolskoga vjerovanja kazuje se Sastalo se 12 apostola, raširiše vjeru Isusovu po svijetu. Evo ćemo opoštovati Apostolsko vjerovanje. Osim toga, apostoli se u krunici spominju i u sljedećim trenucima Isusova života:
Isus odabra sebi učenike i ostavlja im svoju službu svaku.
Isus bi preobražen na planini kod Tabora pred apostolima, pred Petrom, pred Jakovom i pred Ivanom. Lice mu zasja kao Sunce, a haljine bijele poput snijega.
Isus cjelovom izdan od Jude i mnoštva, uvučen i svezan kao zločinac.
Isus pogleda milostivo na svetog Petra prije nego ga treći put zataji. Opaki Juda izgubi ufanje, sam sebe objesi i osudi zauvijek, a kada se pivac oglasi treći put, Petar se sjeti riječi Isusovih, iziđe van i gorko zaplaka.
Isus se ukaza apostolima, pokaza im najprvo svoje presvete rane, zapovjedi svetom Tomi da mu dotakne presvete rane na prsima iz koje poteče krv i voda na spasenje svega naroda.
Isus poslije svog svetog uskrsnuća na 40 dana zapovjedi apostolima da idu po čitavome svijetu da propovijedaju evanđelje i da krste narod u ime Oca, Sina i Duha Svetoga, a ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.
O apostolima u stihu
Petra i Ivana spominje i uskrsna pjesma o trima divama koje su krenule Isusovu grobu i dok su se mislile kako će skinuti kamen s groba, iziđe malo dijete i kaže da je Isus uskrsnuo, uzašao na nebo i tamo govorio Petru i Pavlu i bratu Ivanu / da mu dođu sutra rano, / sutra rano u nedilju. / Da će ih napojit’ svojom krvi od lozice, / svoga tila od ‘šenice, / rajske rike i vodice.
Narodno je stvaralaštvo stihovalo razgovor sv. Petra i njegove majke:
Sveti Petar igle kuje,
majka ga ispituje:
„Što će tebi, Petre, igle?”
„Ši’ ću torbu.”
„Što će tebi torba?”
„Bra’ ću žire.”
„Što će tebi žiri?”
„Rani’ ću krmke.”
„Što će tebi krmci?”
„Da’ će mi masti.”
„Šta će ti mast?”
„Podmazivat’ kola.”
„Šta će ti kola?”
„Gonit’ kamen.”
„Šta će ti kamen?”
„Radit ću crkvu.”
„Šta će ti crkva?”
„Bogu ću se molit’.”
„Šta će ti Bog dat’?”
„Sriću u vriću,
priko praga u kuću.”
Gospin plač spjevan po Ivanu Anđelistu spominje apostola Ivana koji je uz Isusa i Mariju u vrijeme Isusove muke: Ugledala Gospa Majka, / ugledala Ivu plačna. / Prižalosna, teto moja, / poda Juda meštra svoga / za trideset srebrnjaka. Raspet na križu, Isus tješi majku i obraća se Ivanu: Oj, Ivane, krsni kume, / evo tebi Majka moja. / Ako plače, utješi je. / Ako padne, podigni je.
Pučke vjerske pjesme spominju i sv. Petra koji prilazi Gospi koja oplakuje muku svoga Sina. Za blagdan sv. Filipa i Jakova karakterističan je ophod filipovčica koje zahvaljuju šumi jer se svako proljeće ponovno zeleni i svojom ljepotom nadahnjuje: Blago tebi, zelena šumice! / Ti se mladiš svake godinice, / a ja sada i više nikada (Dragić 2007: 42).
Legende o počecima kršćanstva u Malabaru (Indija) govore da je sv. Toma tamo propovijedao. Tamo je sagradio prvu crkvu, a po njemu se i dio vjernika u Indiji naziva Tominim kršćanima. Na planini Kurishumudi nalaze se otisci stopala za koje usmena predaja kaže da pripadaju njemu i da su nastali u trenutku njegove molitve.
U tradiciju je ušao i motiv Judine izdaje, poljupca, ljubavi prema novcu. Narodni su pjesnici s Visa obradili taj motiv:
Ka’ je Juda Boga proda
za trideset srebrnjaka,
juto se je pokajao,
svoga grija pribojao.
Otija je vratit novce,
al’ i’ primit nisu tili
kojima je Boga proda.
Oni su njemu besidili:
„Već smo ti ga izmucili,
bicima ga izbicali,
ostrin trnjen okrunili,
sutra ce na krizu visit’!”
Pojde Juda od nji’ tuzan,
cilu noc je suze lija,
suze lija, skusi vlasi,
u zoru se obisija
u gomili ispo’ smokve. (Botica 1998: 104)
Apostole spominju i pučke meteorološke izreke (Čelan Gaganić 2007).
Nema ljeta bez svetoga Petra (29. lipnja).
Bogu daše nebeske visine, svetom Petru velike vrućine.
Ako na Filipa i Jakova (3. svibnja) ili Josipa Radnika (1. svibnja) kiša pada, bit će rodna godina.
Jakov (25. srpnja) palentu (puru) miša, ako padne kiša.
Vedro Jakovljevo, oštra zima.
Bartulska kiša (24. kolovoza) otegne se do kraja kolovoza i šćetu nanosi.
Sveti Bare potira solare. (Tada počinju kiše, a time završava skupljanje soli u morskim solanama.)
Prva sjetva o Mateju (21. rujna), druga o Miholju (29. rujna), o Lučinu (Sveti Luka, 18. listopada) treća.
Sveti Andrija (30. studenog) kabanice dili.
Sveti Ivane, (27. prosinca) ugrij nam tabane.
Dvan’est apoštola (…) i prid njimi bili čovo (…) sjajniji od miseca promijenili su povijest čovječanstva pokazujući kako Učitelj bira obične ljude osposobljavajući ih za različite službe.
