Ovim danom se, osim toga, na poseban način zahvaljuje i svim dobrovoljnim davateljima na njihovu daru života. Jer dobrovoljni davatelji krvi su nacionalno bogatstvo svake zemlje.
Transfuzija krvi spašava živote i poboljšava zdravlje, ali mnogi pacijenti koji traže transfuzije nemaju pravovremeni pristup sigurnoj krvi. Krv nije moguće proizvesti na umjetan način. Jedini izvor toga lijeka je čovjek, darivatelj krvi, koji svoju krv može darovati dobrovoljno, obiteljskim darivanjem ili naplaćivanjem. Kako bi se osiguralo brzo, kvalitetno i sigurno liječenje bolesnika kojima je potrebna krv, važno je uvijek imati dovoljan broj darivatelja krvi, a time i dovoljne količine krvi u pričuvi. Upravo zato, krv se može darivati svakodnevno u raznim transfuzijskim ustanovama ili na organiziranim akcijama darivanja krvi, kao što su veće radne organizacije, škole, mjesne zajednice ili crkve kao što je spomenuto na početku teksta. Trenutno se u svijetu godišnje prikupi više od 110 milijuna doza krvi. Polovica svih doza prikupi se u zemljama visokih prihoda koje se nalaze uglavnom na europskom kontinentu, nešto manje u zemljama američkoga kontinenta, dok se samo 5 milijuna doza krvi prikupi u siromašnim afričkim zemljama. Kod siromašnih zemalja, čak 65 % svih transfuzija krvi napravi se kod djece mlađe od 5 godina. U bogatim zemljama situacija je obrnuta jer se njihove transfuzije u prosječno 76 % slučajeva obavljaju na osobama koje imaju iznad 65 godina.
Što se tiče populacije darovatelja krvi, najvećim dijelom su to osobe u dobi od 25 godina do 44 godine, koje predstavljaju 40 % svih donacija. Starije osobe od 65 godina predstavljaju 5 %, a osobe mlađe od 18 godina predstavljaju 3 % svih donacija. U siromašnim zemljama darovatelji su uglavnom mlađe osobe, dok se u bogatim zemljama uglavnom radi o osobama između 40 i 50 godina. Ohrabrujuće je spomenuti kako se broj dobrovoljnih darivatelja krvi iz godine u godinu kontinuirano povećava. Razlog tomu je prvenstveno jačanje ljudske svijesti o potrebi dobrovoljnoga darivanja krvi, jer jednom dozom krvi mogu se spasiti tri života.
Kako bi bila samodostatna u nacionalnim zalihama krvi, procjenjuje se da svaka zemlja treba održavati minimalni prosjek od 20 do 25 redovnih donatora na 1000 stanovnika. Prosječna stopa donacije krvi u zemljama s visokim prihodima iznosi 32 donacije, u zemljama srednjega dohotka 15 donacija, dok u zemljama s niskim prihodima prosječna stopa donacija na 1000 stanovnika iznosi manje od 5 donacija.
U Bosni i Hercegovini prosječni godišnji broj donacija u nekoliko zadnjih godina iznosi oko 85 000 doza krvi. Na ukupni broj stanovnika to predstavlja iznos od 2,5 donacije na 1000 stanovnika, a to je znatno manji izračun od minimalnoga prosjeka. Drugim riječima, trenutni iznos donacija u Bosni i Hercegovini dovoljan je za pokriće zahtjeva tek 5 % stanovništva. Osim Bosne i Hercegovine, prema zadnjim podacima Svjetske zdravstvene organizacije za 2013. godinu, postoji još 66 zemalja svijeta koje prikupe manje od 10 donacija na 1000 ljudi.
Od zemalja koje se ističu po velikom broju donacija spomenut ćemo Grčku koja je 2013. godine imala ukupno 86 donacija na 1000 stanovnika, odnosno Cipar kao prvu zemlju Europe po broju dobrovoljnih darovatelja krvi u odnosu na broj stanovnika.
Najčešća krvna grupa je 0+ i postoji kod 39 % svjetske populacije. Slijedi je A+ s 28 %, pa B+ s 22 %. Najrjeđa krvna grupa je AB–, a ima je tek 0,4 % svjetske populacije. Zanimljivo je spomenuti kako je krvna grupa 0+ daleko najdominantnija krvna grupa kod stanovnika južnoameričkoga kontinenta. Vjerojatno zbog indijanskoga podrijetla danas u Čileu prosječno 86 % stanovništva ima 0+ krvnu grupu, u Ekvadoru 75 %, a u Peruu 70 %. Što se tiče Bosne i Hercegovine, najčešća krvna grupa je A+ s 36 %, 0+ s 31 % pa B+ s 12 % udjela. Najrjeđa je AB- koju ima približno 1 % populacije. Redoslijed najčešćih krvnih grupa kod susjednih zemalja je kao i u Bosni i Hercegovini, ali uz sitne razlike njihova omjera.
Svjetska zdravstvena organizacija ima cilj do 2020. godine ukupne zalihe krvi u svim zemljama svijeta prikupljati od dobrovoljnih neplaćenih darivatelja. Danas postoji 57 zemalja svijeta koje u potpunosti svoje zalihe krvi obnavljaju od dobrovoljnih darivatelja. Sve ostale zemlje ovise o obiteljskom darivanju ili donatorima koji svoje donacije naplaćuju. Bez obzira na vrstu darivanja, osobe koje žele dati krv prvenstveno trebaju biti zdrave. One trebaju imati uglavnom od 18 do 65 godina i težiti od 50 do 160 kg. Muškarci mogu dati krv svaka 3 mjeseca, a žene svaka 4 mjeseca. Davanje krvi je siguran proces kojim kontroliramo i naše zdravlje. Tako se prilikom svakoga davanja krvi prolazi liječnički pregled, određuje pripadnost krvnoj grupi, kontrolira razina željeza, ali i kontrole na određene bolesti.
Osobe koje žele, a ne mogu darovati krv – mogu pomoći svojim animiranjem prilikom akcija darivanja krvi ili kao poticajne osobe koje će osvještavati druge na plemenitost dobrovoljnoga darivanja jer 90 % ljudi koji ispunjavaju uvjete za davanje krvi trenutno nažalost to ne radi. A kada bi barem 1 % stanovništva odlučilo darovati krv, mogle bi se zadovoljiti ukupne potrebe cijele države.
S početkom svoje poslovne karijere prvi put sam se odazvao i na humanitarnu akciju dobrovoljnoga darivanja krvi. S dugogodišnjim prijateljem iz studentskih dana otišao sam u crkvu sv. Luke Evanđelista u novozagrebačkom kvartu Travno podržati akciju koju su najavili tjedan dana ranije u istoimenoj crkvi.
Toga dana nije bilo gužve pa je osposobljeno i iskusno osoblje brzo i profesionalno obavilo svoj posao, kao što sam i ja svoj. S malim zastajkivanjem, a zbog činjenice da sam tek poslije shvatio kako će mi izvući skoro pola litre krvi, hrabro sam pružio svoju lijevu ruku i za maksimalno desetak minuta obavio zadatak zbog kojeg sam se prijavio. Međutim, priči tu nije bio kraj. Ljubazno osoblje nagradilo me pozivom na tradicionalnu šahovsku simultanku u organizaciji Crvenoga križa grada Zagreba i Zagrebačkoga šahovskog saveza. Rado sam prihvatio poziv i mjesec dana poslije, ponovno uživao radeći nešto za dobrobit drugih ljudi. Od svega spomenutoga, još najviše pamtim ljude koji su tada sjedili do mene, a uz ime im je pisao broj koliko su puta darovali krv. Lijevo je sjedio Drago kojem je uz ime pisao broj 51. Skroz desno isticao se Đorđe s brojem 100, a do njega i Dragutin s brojem 113. Iako je uz moje ime pisao tek broj 2, bio sam sretan što sudjelujem i što mogu spasiti nečiji život iako nisam osoba liječničke struke.
