Koliko god čovjek mislio da je život prostran samo onoliko koliko ga vidi na površini, njegove skrivene i oku nevidljive mogućnosti nalaze se u njegovoj dubini i daleko su veće od onih koje vidi na površini. Čak i onda kada je najteže i kada se čini da nema svjetla na kraju tunela, iz te životne dubine na površinu isplivaju skrivene snage, probude čovjeku vjeru u život, pokrenu ga da se ne preda i da krene od ničega graditi sve.
Najbolji primjer za to je naša domovina Bosna i Hercegovina koju različite nedaće nikada nisu prestale pratiti, ali koja nije i od koje se nije nikada odustalo. Skrojena je ona od mnogih mjesta koja su izgradila našu povijest i koja su se po nekoliko puta dizala iz prašine pepela. I uistinu, gdje god čovjek da se uputi diljem ove ponosne i prkosne zemlje uvjerit će se u isto, a posebno u Dobretićima, općini udaljenoj 20 km od Jajca. Dobretići se prostiru planinom Rančom, a cijelo područje poznato je pod imenom Pougarje koje je ime dobilo po rijeci Ugar s izvorom na planini Vlašić. Sve do 1961. godine Pougarje je pripadalo općini Jajce, zatim je od 1963. pa do zadnjega rata bilo u sastavu općine Skender Vakuf te je ponovno kratko pripadalo Jajcu, a danas je to samostalna i najmanja općina u BiH.
Plemenitost na djelu
Dočekao nas je župnik, domaći sin i franjevac Bosne Srebrene fra Juro Tokalić. Upravo je završio vjeronauk za krizmanike koji se održava svake nedjelje prije svete mise, stoga smo nakratko ostali u društvu ovih osnovnoškolaca osmih i devetih razreda. Svi pohađaju osnovnu školu u Divčanima budući da je u Dobretićima nastava organizirana za učenike od prvoga do petoga razreda. Krizmanici nam otkrivaju da trenutno razmišljaju o srednjoj školi koju trebaju upisati i s vedrinom govore o svojim planovima za budućnost. Jedni žele upisati medicinsku školu, drugi tehničku i mehatroniku, treći pak žele biti CNC operateri i slično. Ono što oduševljava jest njihova volja i vjera u budućnost na našim prostorima jer je, kako kažu, i na njima odgovornost misliti na rodnu grudu.
Prvi spomen na ovu grudu i župu Dobretići datira u 1672. godinu pod imenom Vrhovine, a nastala je odvajanjem od jajačke župe dok matične knjige vodi od 1758. godine. Od ove godine sjedište župe se nalazi u Žilićima da bi se 1850. premjestilo na današnje mjesto. Iste je godine izgrađena župna kuća, a u razdoblju između 1860. i 1862. izgrađena je i crkva. Ponovno je nova crkva podignuta 1892. godine i služila je svojoj svrsi sve do razornoga potresa 1969. kada je u potpunosti srušena. Sadašnja je izgrađena 1973. po projektu fra Pija Nuića i ima jedno zvono.
Vrijeme je za početak misnoga slavlja pa smo krenuli u crkvu koja odiše jednostavnošću i mirom kakvi su krasili i njezina zaštitnika sv. Antu Padovanskoga, a čiji brončani kip s djetetom Isusom dominira crkvom. Djelo je to kipara Ante Starčevića iz 70-ih godina prošloga stoljeća, a postaje križnoga puta u tehnici ulje na platnu naslikao je Slavko Šohaj. U crkvenom dvorištu se nalazi brončano poprsje fra Željka Džaje čiji je autor kipar Stipe Ledić. Nažalost, u zadnjem je ratu crkva devastirana i oštećena, a umjetnička djela opljačkana koja su kasnije pronađena i uz naknadu ponovno vraćena u crkvu.
Župnik fra Juro nam otkriva kako će se 2022. godine proslaviti 350 godina od prvoga pisanoga spomena župe kao i stota obljetnica smrti Joze Furundžije kojega štuju kao lokalnoga sveca: „Jozo je bio čovjek… (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]
