S ciljem brisanja nacionalnih, kulturnih i duhovnih simbola drugoga naroda, druge konfesije, stradali su i stari sakralni spomenici izuzetne kulturne i povijesne vrijednosti, ali su rušena i moderna sakralna zdanja visokoga arhitektonskog dosega. Ovdje ćemo predstaviti dvije moderne franjevačke crkve koje je zadesila ta sudbina: crkvu sv. Ante na Petrićevcu (Banja Luka) i crkvu Prečistoga Srca Marijina u Foči (kod Doboja). Obje su stradale od minerske ruke pripadnika srpske vojske.
Petrićevac
Prvu traumu rušenja petrićevački franjevci doživjeli su u razornom potresu koji je pogodio Banju Luku 1969. kada su razrušeni samostan Presvetoga Trojstva i crkva sv. Ante Padovanskoga. Nestali su iz krajolika udarom nepredvidive elementarne sile prirode. Samostan i crkva građeni su koncem 20-ih i početkom 30-ih godina 20. stoljeća po projektu arhitekta Blaža Misite Katušića.
U tim okolnostima franjevci nisu imali drugoga izbora doli graditi novu crkvu. U traganju za najboljim rješenjem odlučili su se za izvedbu projekta slovenskoga arhitekta Janeza Fürsta (1939-1975). Kamen temeljac postavljen je na blagdan sv. Ante 13. lipnja 1973. godine. Već sljedeće godine gradnja betonske građevine, čiji su zidovi uređeni da se ne žbukaju, dovedena je do pod krov, a deset godina kasnije (1984) podignut je i zvonik – odvojen od crkve.
Unutrašnjost crkve bila je skladno oblikovanoga prostora namijenjenoga impozantnom broju vjernika: 360 sjedala u crkvenoj lađi i 150 na galeriji. Prostor je amfiteatralno komponiran, sjedala se kaskadno spuštaju prema oltaru kao središtu. Galerija također prati taj nagib, tako i drveni strop crkve kao, uostalom, i samo krovište. Prirodno svjetlo, osim s bočnih strana, ulazilo je kroz osam svjetlosnih kupola, od kojih su četiri smještene iznad oltara, tri u lađi i jedna u „dnevnoj kapeli”, integriranoj s oltarskim prostorom koji se po potrebi mogao odvojiti staklenom stijenom. Zidovi „dnevne kapele” obloženi su mramornim pločama s naglašenim reljefnim vertikalama. U njoj je, po zamisli arhitekta Danila Fürsta (1912-2005), izrađen i smješten brončani tabernakul u obliku kapitela mramornoga stupa, kojim je arhitekt simbolično vizualizirao zvonik pred crkvom. Osam oniksa, koji simboliziraju osam franjevačkih župa u Krajini, ugrađeno je na prednjoj i dvjema bočnim stranama tabernakula. Zamišljeno je da se simbolična ostavština iz stare crkve nestale u potresu, kao sjećanje na nju, čuva u „kapeli potresa”. Druge dvije kapele, povezane sa sakristijom, posvećene su sv. Franji i sv. Anti. Ispod crkve je kripta s učionicama, prostorijama za knjižnicu, crkveno pjevanje, tisak i sl.
Tako moderno arhitektonsko zdanje zahtijevalo je… (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]
