Ipak, to je ignoriranje danas itekako prisutno što potvrđuje podatak kako se ništa posebno ne mijenja po pitanju stila života suvremenoga čovjeka koji i dalje nastavlja iskorištavati prirodu i crpiti sve resurse kojima svijet raspolaže. Već je pedesetih godina prošloga stoljeća postalo jasno da se putem kojim se krenulo ne može nastaviti, ali poražavajuća je činjenica da tim putem i dalje koračamo.
Vrtoglavi uspon znanosti i tehnologije promijenio je način života više no ikada prije, pa se u suvremenoj znanosti kao osnovna karakteristika današnjice navodi promjena u različitim oblicima. Danas čovječanstvo prolazi kroz mnoštvo promjena uvjetovanih znanstveno-tehnološkim razvojem i nesavjesnim korištenjem tih dostignuća.Takav način života direktno ugrožava planet, a bez njegova postojanja naš bi život bio nemoguć. Nakon ekološke akcije 1970. godine u SAD-u, 22. travnja ustanovljen je kao Dan planeta Zemlje, a službeno se diljem svijeta obilježava još od 1992. godine. Ovaj datum se obilježava kako bi ljudi postali svjesni odgovornosti prema planetu na kojemu živimo i tako smanjila negativan utjecaj na životnu sredinu.
„Kakav svijet želimo predati onima koji će doći poslije nas? Djeci koja odrastaju?” – pitanje je koje se nalazi u središtu enciklike Laudato si, kao brižnost pape Franje za zajednički nam dom. Papa zatim objašnjava kako se ovo pitanje ne odnosi samo na izdvojeno okruženje, nego navodi na pitanja o smislu opstojnosti i njezinih vrednota u temelju društvenoga života: „Zašto smo na ovoj zemlji i zašto nas ona treba, te što i sami možemo učiniti za nju?”
A svi možemo učiniti nešto, kao na primjer više pažnje posvetiti šumama te umjesto njihova krčenja posaditi drvo ili čak novu šumu. Naime, krčenje šuma pridonosi emisiji stakleničkih plinova, a procjenjuje se da je 15 % svih emisija upravo posljedica sječe stabala. Jednokratne plastične vrećice nisu prijatelj okoliša, a korisna zamjena su višekratne vrećice dostupne u većini trgovina. Automobili doprinose zagađenju zraka i negativno utječu na zdravlje jer proizvode opasne plinove koje udišemo. Stoga, pokušajmo što češće hodati ili koristiti se biciklom što će doprinijeti i zdravlju, te smanjiti zastupljenost štetnih plinova.
Iako su mnogi mišljenja kako je žvakaća guma ekološki prihvatljiva, ipak nije jer je izrađena od plastike koja obično završi na ulicama. Na tržnicama možemo nabaviti proizvode za koje skoro da i nisu potrebne plastične ambalaže što pomaže pri smanjenju otpada.
U 2016. godini prodano je više od 480 milijardi plastičnih boca, a kada bi svi koristili boce za višekratnu upotrebu, taj bi se broj smanjio za pola. Osim toga, plastične boce sa sobom nose i rizik ispuštanja različitih kemikalija u vodu ili sok koji se u njoj nalazi, a koje su štetne za zdravlje pa je preporučljivo koristiti staklene, odnosno višekratne boce čime će se smanjiti plastični otpad. Budući da živimo u vremenu velikih tehnoloških dostignuća, zašto ih ne bismo iskoristili za plaćanje računa putem umreženih internet stranica koristeći e-poštu? Time bi se mogla smanjiti količina papira, ali i stopa krčenja šuma.
Većina rijeka u našoj državi je zagađena budući da se u riječna korita vrlo često odlaže otpad što dodatno utječe na zagađenje i dovodi do poremećaja prirodne ravnoteže i zagađenja vodotoka koji predstavljaju opasnost po zdravlje stanovništva. Jedini način zaštite naših rijeka i jezera je pročišćavanje otpadnih voda prije ispuštanja u vodotoke.
Poznat po svojoj ljubavi i brizi prema prirodi bio je i sv. Franjo Asiški čiji odnos prema njoj i svemu stvorenome još i danas zadivljuje svijet, a što posebno do izražaja dolazi u njegovoj Pjesmi stvorova. Stoga ga je sv. Ivan Pavao II. 1979. godine proglasio zaštitnikom ekologa i svjetskoga okoliša. Gledajući na dosadašnji odnos prema okolišu i stvarnosti u samoj znanosti vidimo kako to vodi u propast. Naime, već je 10 % plodne površine postalo pustinjom, a proces opustošenja ide dalje čineći tako stanje sve alarmantnijim, a što je u konačnici plod neodgovornoga i neracionalnoga ljudskoga ponašanja. Sveti Franjo i danas nudi rješenje za sprječavanje ove katastrofe svjedočeći kako nam priroda nije „dana odozgor” da bismo se njome poigravali, nego da bismo u njoj otkrili Stvoritelja i ljubili ga. Jer svijet nije bez Boga, Bog nije bez svijeta, a čovjek je stvarno čovjek samo kao brat svih stvari, pa tako i prirode. Samo na taj način priroda ponovno postaje ono vrelo iz kojega teče čovjekova prirodnost, a zemlja ostaje čovjekov zavičaj.