Početna stranica » Budućnost prije sadašnjosti

Budućnost prije sadašnjosti

185 pregleda

Sve češće mediji objavljuju članke o umjetnoj inteligenciji i njezinu utjecaju na svakodnevne aktivnosti običnoga čovjeka. Čovjek koji je rođenjem dobio inteligenciju i pravo izbora odjednom se nalazi u rukama tehnologije koja mu određuje većinu njegovih aktivnosti.

Ako se mobitel negdje zagubi, nastaje panika i nesnalaženje. Tamo je sve pohranjeno, tamo su kontakti, tamo je planer, slike, internet. Što činiti? Potpuna izgubljenost zavlada i čovjek se osjeća slab i nemoćan. Ovisnost o telefonu nije bila prvotna nakana ovoga izuma. Vjerojatno njegov idejni tvorac nije imao na umu ovoliki utjecaj naprave koja je u prvo vrijeme bila čudesno otkriće koje je omogućilo ljudima komunikaciju o kojoj nisu sanjali i koja im je olakšavala kontakte na daljinu.

Bili su zahvalni

Danas fiksni telefoni predstavljaju čuđenje mladim generacijama koje ne znaju za što ti čudni uređaji služe. Telefaks je također zastario uređaj iako je tek 80-ih izmišljen. Stari televizori, iako ispravni, izgubili su bitku s LED prijamnicima. Njihov dizajn začuđuje i već nalazi put k muzeju. I to se događa s većinom stvari koje nas okružuju i koje su nekada bile veliko otkriće. Ipak, velika otkrića događala su se postupno ostavljajući čovjeku vrijeme da se privikne na njih i da ih koristi u svrhe kojima su i namijenjene. Uglavnom je znalo biti, prije svakoga uvođenja nečega „novoga” i otpora i nerazumijevanja o tome čemu služe nove stvari, ali i radovanja zbog olakšavanja svakodnevnoga življenja. Često je trebalo puno strpljenja mlađih da uvjere starije da je nešto korisnije, efikasnije i lakše za rukovanje od ranijega izuma. U vrijeme Austro-Ugarske, seljak u Bosni i Hercegovini tvrdoglavo je odbijao prihvatiti, a kamoli koristiti željezne plugove umjesto drvenih jer su bili naviknuti na teški rad i nisu vjerovali da nešto može olakšati njihove muke. U kasnijim vremenima, kad se na tržištu pojavila perilica za rublje, žene su planirale kad će prati rublje i koliko puta da se perilica ne istroši. Mnoge od njih su i dalje prale šareno rublje na ruke, a samo bijelo u perilici kako bi im duže služila. Danas to izgleda smiješno, ali one su se vrlo dobro sjećale teških i mukotrpnih procedura pranja rublja vani na potoku ili rijeci po svakakvom vremenu, koristeći pepeo umjesto sapuna. Bile su zahvalne za ovu olakšicu i koristile su ju s mjerom.

Danas se tehnologija sve brže razvija i stvari se mijenjanju na godišnjoj, pa i mjesečnoj razini, te se i čovjek nalazi u procjepu, zbunjen i nepripremljen na stalno nove izazove. Ne može pratiti sve nadolazeće novine, a ujedno ga novi izumi gaze, ukidaju mu rutinu, planove, pa čak i radna mjesta te se već sada objavljuju članci u kojima se javnost informira o profesijama koje će uskoro nestati. Jedni će izgubiti radna mjesta, a drugi usluge na koje su naviknuli. Zašto će nestati određena radna mjesta nije potpuno jasno, ali spominje se da će ljudi i njihove usluge biti zamijenjeni umjetnom inteligencijom. Tako će se uštedjeti i ulagati u nove izume, a čovjek će stajati po strani i promatrati nestanak jednoga načina života i bit će prisiljen privikavati se na tehnološka postignuća koja ovaj put njemu otežavaju prilagodbu i dovode ga u ovisnu poziciju. Neće imati priliku pitati živo biće kako dalje, nego će mu neki automat davati upute i usmjeravati ga u procedure. Nestat će bankarski službenici za šalterima (u Finskoj ih već nema), poštari, urari, stolari, telefonski i računalni operateri, željeznički radnici i dr. Svemu će se pristupati putem interneta, sve će odrađivati roboti. Čovjek će postati… (…)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]