Brat Iluminat bio je jedan od prvih drugova Franje Asiškog, čineći tako prvu jezgru Franjevačkoga reda. O njemu ne znamo ništa prije njegova ulaska u Franjino bratstvo. Neki franjevački izvori nazivaju ga Iluminat iz Arce jer smatraju da je bio podrijetlom iz Arce, mjesta u Asiškoj ravnici. Drugi opet izvori ga spominju kao Iluminat iz Rietija jer vjerojatno smatraju da je rođen oko Rietija. A prema najnovijim otkrivenim dokumentima rođen je u Rocca Accarini, području koje graniči s područjem Piediluco (Terni).
Treba vrlo dobro paziti da se ovoga našeg brata Iluminata iz Arce ne zamijeni, kao što je to slučaj u nekim izvorima, s bratom Iluminatom iz Chietija (1200. – 1282.), koji je bio član Franjevačkoga reda, tajnik brata Ilije pa potom biskup u Asizu (usp. Salim 1,3). Brat Iluminat iz Arce (ili iz Rietija) vjerojatno je rođen oko 1190. godine, a pridružio se Franjinu bratstvu oko 1209. godine prigodom Franjina prvoga putovanja u područje Ternija i ubrzo je postao njegov ljubljeni učenik.
Njegovo ime spominje se i u Božanstvenoj komediji. Tako ga Dante spominje u 12. pjevanju Raja: „Tu, sa Iluminatom i Augustinom stojim, koji bijahu među prvim bosonogim siromasima i Bogu dragi, opasani užetom svojim” (Raj XII,130). Inače, u tom pjevanju Božanstvene komedije Dante preko sv. Bonaventure svrstava brata Iluminata u red mudrih učenjaka i mistika (prosvijetljenih – lat. illuminatus).
Franjevački martirologij predstavlja nam ga kao Franjina ispovjednika i bliskoga suradnika istaknutoga po svojim vrlinama. Franjevački izvori pripovijedaju da je brat Iluminat pratio Franju na njegovu putovanju u Svetu zemlju 1219. godine i poticao ga da potakne kršćane, utaborene u blizini grada Damiette, da se ne bore, da se ne boje da će ih smatrati luđacima, da se više boje Božjega suda nego ljudskoga. Prema sv. Bonaventuri, Franjinu životopiscu, njih dvojicu zarobili su saracenski vojnici i silno ih izbatinali, ali Božjom providnošću ipak su dospjeli do samoga sultana koji ih je dobronamjerno saslušao. Franjo je tom prilikom također ponudio sultanovim učenjacima da zajedno s njim prođu kušnju vatre kako bi dokazali koja je od dviju vjera sigurnija i svetija. Sultan se nije usudio prihvatiti takav izazov zbog svoga naroda, ali je imao veliko poštovanje prema Franji i njegovu suputniku Iluminatu (usp. 1 Bon 9,8). Sultan je, prije nego što se oprostio, zamolio njih dvojicu da ga se spomenu u molitvama. Iako ih je sultan obilato darovao, oni su odbili sve darove.
U međuvremenu su se križari pripremali za novu bitku za osvajanje Damiette. Franjo je s dubokom tugom rekao svom suputniku bratu Iluminatu da odu jer im nije suđeno da ostanu usred ratova. Vrativši se u Acru, Franjo i Iluminat su počeli posjećivati sveta mjesta, zahvaljujući propusnici koju im je dao sam sultan, s kojom su mogli putovati bez plaćanja danka muslimanskim vlastima.
Prema legendi, Franjo i Iluminat, vraćajući se 1220. godine iz Svete zemlje, našli su se usred oluje i čudesno su sletjeli na otok San Francesco del Deserto (blizu Venecije), gdje su njih dvojica živjeli neko vrijeme u kolibi. Danas se na ovom otoku nalazi franjevački samostan.
Franjo je uistinu doživljavao ovoga svog druga prosvijetljenim po milosti i po imenu (usp. 1 Bon 9,8; 13,4). Stoga je više puta od njega zatražio koristan savjet. Nakon što je 1224. primio stigme na brdu La Verna, Franjo je bio u velikoj dvojbi hoće li drugoj braći otkriti to čudo ili ne. Mudri brat Iluminat, koji je sam uočio Franjino novo stanje prije ostalih prisutnih drugova, uvjerio ga je da otkrije svoju tajnu. Sugerirao mu je da mu je Bog dao tu povlasticu za dobrobit svih ljudi pa bi stoga zadržati je samo za sebe značilo biti nezahvalan Bogu za takvu milost (usp. 1 Bon 13,4).
Godine 1246. brat Iluminat nalazio se u Grecciu, gdje je, iako neizravno, bio protagonist Zbirke biografske građe o Franji Asiškom, popraćene vrlo poznatim Pismom iz Greccia datiranim 11. kolovoza 1246. godine. Tako Leon, Rufin i Anđeo u tom Pismu kažu: Pišemo nešto malo o mnogim njegovim (Franjinim) djelima što smo ih sami vidjeli ili smo za njih mogli doznati od druge svete braće, a napose od brata Filipa, vizitatora siromašnih gospođa, od brata Iluminata iz Arce…
Veoma strpljiv, poslušan, milosrdan te vrlo prosvijetljen od Boga brat Iluminat je živio sveto te je doživio pozne godine. Umro je u samostanu sv. Franje u Asizu oko 1266. godine, a za nadnevak se uzima 5. svibnja. Neki tvrde da je umro čak 1260. – 1262., kada je sv. Bonaventura, koji ga je poznavao i spominjao ga s hvalama i simpatijama, napisao svoju Legendu. Njegovo je tijelo pokopano u samostanskoj crkvi. Točna lokacija nije poznata, ali se vjeruje da je negdje u kripti blizu svoga učitelja Franje.