Bosna je tijekom povijesti uvijek bila izložena raznim prijetnjama. Njezina sposobnost da se nosi s izazovima vremena i sada inspirira mnoge umjetnike a napose glazbenike. Iznjedrila je ona filozofe, pjesnike, likovne i glazbene umjetnike i mnoge druge omiljene likove naše slavne prošlosti.
Slavnu prošlost naše Bosne ponosne na poseban način ispisuje i lik bosanske kraljice Katarine. Potječe iz utjecajne obitelji Kosača. Roditelji su joj herceg Stjepan Vukčić Kosača i Jelena Balšić. Rođena je 1424. godine, a preminula je 25. listopada 1478. godine. Katarina je pokopana pred glavnim oltarom u franjevačkoj crkvi sv. Marije Aracoeli, a na nadgrobnoj ploči njezin lik izrađen je u reljefu s krunom na glavi. O njezinu djetinjstvu gotovo i nema podataka. Njezina posebnost očitovala se u životu koji je bio obilježen različitim događajima. Bila je zaštitnica kulture i umjetnosti, a njezin doprinos očuvanju bosanske tradicije i identiteta ostavio je dubok trag u povijesti.
Danas se Katarina pamti kao simbol snage i hrabrosti, a njezin život i djela ostaju važan dio bosanskoga naslijeđa. Njezina priča podsjeća na ulogu žena u povijesti, često zanemarenih, koje su oblikovale sudbinu svojih naroda. Žene su često bile marginalizirane, ali su poput Katarine pokazale da su sposobne igrati ključne uloge u političkim i društvenim procesima. Kraljice i plemkinje često su koristile svoje pozicije za utjecaj na vlast, pregovaranje o brakovima, kao i za očuvanje mirnoga suživota između različitih etničkih i političkih grupacija.
Katarina se posebno istaknula svojim sposobnostima u vođenju diplomacije, što je bilo od značaja u očuvanju stabilnosti kraljevstva. Njezin doprinos u očuvanju bosanskoga identiteta i tradicije često se zanemaruje.
Dvojica franjevaca, fra Slavko Topić i fra Nikola Matošević uglazbili su tekst koji je napisao fra Ladislav Fišić o blaženoj Katarini kraljici. Jedna skladba je napisana u Es duru u 4/4 mjeri s promjenama u ¾ zbog rasporeda tekstualnih fraza, dok je fra Nikola napisao uvod u 4/4 mjeri a dalje imamo izlaganje u ¾ u tonalitetu F dur. Da bi pravilno potpisao tekst pod melodiju, Matošević je pribjegavao različitim varijantama postavljanja određenoga sloga riječi na tezu ili arzu. Obje skladbe imaju određenu formu, ali s obzirom na ozbiljnost Fišićeva teksta potrebno je dublje ući u analizu teksta i ponuditi bolja rješenja skladateljskoga zanata. Melodijska faktura obiju skladbi nije zrela. Kod Topića se radi o ponavljanju uzastopne jednostavne melodije koja ne slijedi tekst dok se kod Matoševića vidi nešto dublje promišljanje teksta i ponudu melodije koja se kreće kroz osnovne tonalne funkcije. Nažalost, maestro Topić nas je napustio i neće uspjeti ponuditi bolje rješenje Himna. Pred Nikolom je dugo učenje zanata i moći će još promisliti tekst o kraljici Katarini koja je upisana u povijest Bosne svojim imenom i životom.
Svijetla kruno roda svoga,
Katarino Kraljice!
Vjernog puka bosanskoga
sveta zagovornice!
Živi spomen tvoga lika
čuvaju u Bosni svoj
djeca tvojih podanika
u duši prastoljetnoj,
u duši prastoljetnoj.
Ne slave te kazivanja
o proslavi ratničkoj,
nego tvoja darivanja kruha
djeci patničkoj.
Tuđina ti tijelo skriva
u hladnome grobu tvom,
al’ ostaješ vječno živa
u narodu hrvatskom.
Katarino, dušo sveta,
naš te žarko moli dom;
Domovina daj da cvjeta
srećom, mirom, slobodom.
